Edi Rama suočen je s najozbiljnijom prijetnjom svojoj višegodišnjoj vlasti otkako je postao premijer. Ono što je počelo kao megaprojekt luksuznog turizma na otoku Sazan brzo se pretvorilo u političku bombu koja prijeti da raznese koalicije, ugled i sam opstanak njegove vlade.
Dok su se deseci tisuća građana tjednima okupljali na Skenderbegovom trgu vičući „Obala nije na prodaju“, Rama se našao u nezavidnoj poziciji: između obećanja danog moćnoj američkoj obitelji i rastućeg bijesa vlastitog naroda.
Simbol otuđene vlasti
Sazan, strateški smješten na ulazu u Jadran, dugo je bio zatvorena vojna zona. Posljednjih godina polako se otvarao javnosti kao potencijalni nacionalni park i dragulj albanske prirode. No sada je postao sinonim za nešto sasvim drugo – „Trumpov otok“.
Prema dostupnim informacijama, Jared Kushner i Ivanka Trump stoje iza ambicioznog projekta vrijednog više od milijardu i pol dolara (u nekim procjenama čak i blizu pet milijardi). Plan uključuje luksuzne hotele, vile, marinu i ekskluzivne sadržaje namijenjene najbogatijoj klijenteli. Za mnoge Albance to znači jedno: njihov najvrjedniji prirodni resurs pretvara se u privatni klub u koji obični građani neće moći ni kročiti.
Od euforije do bijesa
Rama je projekt predstavljao kao povijesnu priliku – nova radna mjesta, golemi priljev kapitala i jačanje veza s Washingtonom. No reakcija javnosti bila je suprotna očekivanoj. Ekolozi, pravnici, studenti, umjetnici i opozicija ujedinili su se u rijetko viđenom frontu protiv odluke.
Protesti nisu samo o jednom otoku. Sazan je postao kap koja je prelila čašu dugogodišnjeg nezadovoljstva – optužbama za klijentelizam, netransparentne koncesije, centralizaciju moći i zanemarivanje javnog interesa. Mnogi vide u ovom slučaju klasičan primjer „zarobljene države“ u kojoj se veliki poslovi dogovaraju u uskom krugu, a građani saznaju posljednji.
Test za institucije
Specijalno tužiteljstvo za borbu protiv korupcije pokrenulo je provjere postupka dodjele projekta. Pitanja su brojna: jesu li poštovane procedure, je li bilo javne rasprave, koliko je stvarno ekološka studija utjecala na odluku i kakva je točno podjela koristi između države i investitora. Za sada je projekt formalno usporen. Dio terena je već ograđen, pristup ograničen, a sigurnosne mjere pojačane – što dodatno iritira javnost. Rama je pokušao kontriranjem optuživši kritičare za „hibridni rat“ i politizaciju, ali taj narativ zasad slabo prolazi.
Hoće li Rama preživjeti?
Albanija ima burnu povijest u kojoj su masovni ulični protesti više puta dovodili do smjene vlasti. Ako se nezadovoljstvo nastavi širiti i ako istraga otkrije ozbiljne nepravilnosti, Rama bi se mogao naći u situaciji u kojoj će morati birati između gubitka vlasti i gubitka povjerenja ključnih međunarodnih partnera. S druge strane, dio poslovne i političke elite smatra da će se, kada se prašina slegne, projekt ipak nastaviti u nekom obliku – prevelik je ulog da bi se tako lako odustalo.
Za sada Sazan ostaje bojno polje na kojem se ne sudaraju samo ekološki i ekonomski interesi, nego i dva koncepta Albanije: jedna kao zemlja u kojoj građani još imaju glas o svojoj budućnosti, i druga u kojoj odluke donose političko-biznis elite iza zatvorenih vrata.
Bitka za Sazan tek je počela.
