Od Osmice i Debeveca preko Kramara do HDZ-a?

Ovih dana u BiH je aktuelna afera poznata pod nazivom „Prisluškivanje“ koja je pokrenuta zbog prisluškivanja tužilaca i zaposlenika u Sudu Bosne i Hercegovine (BiH).

Naime, u akciji SIPA-e koja se odvijala pod nadzorom Tužilaštva BiH uhapšeni su Ranko Debevec, predsjednik Suda BiH i Osman Mehmedagić Osmica, bivši direktor Obevjaštajno-sigurnosne agencije (OSA).

O ovoj aferi je prvi govorio predsjednik NiP-a Elmedin Konaković koji je naveo da je OSA-a u vrijeme mandata Osmana Mehmedagića Osmice „vršena strahovita zloupotreba opreme za prisluškivanje“.

U međuvremenu, Tužilaštvo BiH je zatražilo produženje pritvora za još mjesec dana za Debeveca i Mehmedagića, osumnjičene za zloupotrebu položaja i falsifikovanje službene isprave.

Iz Tužilaštva BiH su naveli da su došli do novih dokaza i saznanja i proširili istragu protiv osumnjičenih na više različitih događaja, te traže produženje pritvora zbog opasnosti da bi boravkom na slobodi mogli ometati istragu, prikrivati dokaze, kao i uticati na svjedoke ili saučesnike.

Tužiteljica Bojana Jolović iznijela je neke nove šokantne detalje, Između ostalog da je Debevec dobio automobil od autosalona "Kramar" dok se na sudu vodilo više od 700 postupaka protiv te kompanije.

Uzeo je vozilo marke Polo, 2014. godište, vrijedno 15.000 KM, da ne bi "bolo oči". Da stvar bude gora, on je to vozilo registrirao na svoju svastiku, kako bi se prikrilo da ga je uzeo. Ona je potvrdila da to vozilo nikada nije kupila i da je Debevec zamolio da to uradi. Iz kompanije su obrazlažući naveli da je vozilo plaćeno virmanski, a onda se poslije mjesec dana pojavljuje krivotvoreni blagajnički dnevnik koji svastika nikad nije potpisala iako stoji njen potpis.

Svjedok koji je radio u kompaniji "Kramar" je kazao da su uvozna cijena i navodna prodajna cijena iste. Ono što potvrđuje tvrdnje o kompromitiranju Debevca, jeste svjedok Sreten Terzić, vlasnik autolakirerske radnje, koji mu je kazao da s vozila skloni naljepnicu "Kramar" i rekao mu da je to njegovo vozilo.

Podsjećamo javnost da se Autosalon Kramar iz Ljubuškog dovodio u vezu 2017. i 2018. godine sa uvozom 700 vozila sa neispravnim obrascem EUR1.

Uprava za indirektno oporezivanje (UIO) BiH je tada proslijedila 789 dokaza o porijeklu na naknadnu provjeru u Belgiju, Sloveniju i Njemačku.

U svakom predmetu gdje se naknadnom provjerom utvrdi da dokaz o porijeklu nije valjan, odnosno da je procvjera negativna, UIO pokreće postupak naknadne naplate uvoznih dažbina i donosi se rješenje u svakom pojedinačnom postupku uvoza vozila.

UIO je kod poreskog obveznika Kramar pokrenula postupak naknadne naplate uvoznih dažbina u svim slučajevima gdje se uvjerenje o porijeklu (EUR1) obrazac vratio sa provjere kao negativan i po tom osnovu je do sada naknadno naplaćeno 1,7 miliona KM.

Dakle, nije bilo nikakve zakonske osnove za oduzimanje vozila, tvrdili su tada iz UIO, jer je obveznik dobrovoljno platio sve ono što mu je UIO utvrdila u postupku naknadne naplate uvoznih dažbina. Obveznik je izjavljivao žalbe na rješenja UIO, ali iste je drugostepeni organ u Upravi odbio kao neosnovane, nakon čega je obveznik pokrenuo upravne sporove pred Sudom BiH.

Zatraženo je i dodatno objašnjenje od Evropske komisije u Briselu, posebno zbog činjenice što se u negativnim odgovorima navodilo da je upravo njihov carinik greškom ovjeravao obrazac EUR1".

Direktor AS Kramar Andrija Zovko je reagovao iskazivanjem spremnosti da svakom kupcu kojem automobil bude oduzet darovati ne jedno, nego dva vozila.

Postavlja se naravno pitanje ko je dozvolio uvoz ovolikog broja vozila sumnjivog porijekla. Ako znamo da je na funkciji direktora UIO bio HDZ-ov kadar Miro Džakula, možda baš u tome i leži odgovor.

Protiv Džakule državno Tužilaštvo vodi više istraga, od kojih je jedna upravo vezana za aferu carinski terminali. Džakula se tereti da je „iselio“ Carinski terminal Rača sa državne granice te ga dao na održavanje privatnom preduzeću Mitra Perića, od kada je ovaj terminal 22 kilometra udaljen od granice (od tada vozila nemaju odgovarajuću kontrolu, može se uvesti bilo što i velika je mogućnost zloupotrebe).

Istovremeno je Carinski terminal Bijača dodijelio drugom privatniku na održavanje, inače zetu svoga kuma.

Druga istraga tiče se onemogućavanja izvršenja pravomoćnih sudskih rješenja za oduzimanje vozila koja su u BiH uvezena na osnovu krivotvorenog dokumenta EUR1 (povlastica koji vozilo oslobađa plaćanja carine, op.a.), čime je načinjena ogromna šteta državnom budžetu.

I to su samo dva od više predmeta koja i dalje kupe prašinu u ladicama državnih tužitelja koji nisu htjeli ili smjeli da sve ove godine procesuiraju Džakulu. Tokom svih ovih godina na čelu UIO BiH on je bio pod političkom zaštitom svog šefa i lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića – a Čović imao kontrolu nad državnim carinama.

Izgleda da nas očekuju vrlo interesantni i ništa manje šokantni detalji od navedenog iz afere Prisluškivanje.