Izborna kampanja u RS-u ulazi u fazu u kojoj se politička retorika sve manje bavi neizvjesnošću, a sve više potvrđivanjem već unaprijed zacrtanih očekivanja. Milorad Dodik poručuje da je stranka “aktivno u pripremama” te da je “pobjeda naša”, uz naglasak da SNSD neće izlaziti u javnost s imenima kandidata dok za to ne dođe vrijeme.
“Mi znamo koji su naši pojedinačni kandidati, ali bilo bi neozbiljno izlaziti u javnost s imenima. Kada bude vrijeme, mi ćemo se prijaviti i tada će svi to znati”, naveo je Dodik, dodajući da je stranka “uređila odnose sa koalicijskim partnerima” i da će njihovi kandidati imati punu podršku.
U političkom smislu, ovakav nastup ima dvostruku funkciju: s jedne strane održava kontrolu nad unutrašnjom stranačkom disciplinom, a s druge šalje poruku biračkom tijelu da je izborni proces već stabilizovan u korist vladajuće strukture.
Dodik je u nastavku istakao i da SNSD “nikada nije želio uništiti SDS, već ih samo pobijediti”, naglašavajući da se opozicija, kako kaže, “bavi sobom i svojim problemima”. Time se dodatno učvršćuje narativ o političkoj slabosti opozicionih stranaka i njihovoj fragmentiranosti, što je već godinama centralni element kampanjskog diskursa vlasti.
U ekonomskom dijelu poruka, Dodik tvrdi da je stanje u Republici Srpskoj stabilno te da “rastu plate, penzije i ulaganja”, uz ocjenu da je rast BDP-a kontinuiran. Kritike na račun zaduženosti odbacuje kao politički motivisane: “Nema zemlje na svijetu koja svoje razvojne programe ne bazira na kreditima”, poručio je, dodajući da će RS “ostati minimalno zadužena i među najmanje zaduženim u regionu”.
Organizacioni okvir kampanje dodatno je precizirao Igor Dodik, koji je iznio i konkretne izborne projekcije. Prema njegovim riječima, cilj SNSD-a je pobjeda za obje najvažnije funkcije, uz procjenu da bi kandidat za predsjednika RS mogao osvojiti oko 345.000 glasova, a za člana Predsjedništva BiH oko 360.000.
“Kada je u pitanju lista za Narodnu skupštinu RS-a, procjena je 245.000 glasova i 35 mandata, a za Parlamentarnu skupštinu BiH cilj je šest, a moguće i sedam mandata”, naveo je Igor Dodik, podsjećajući da su ranije procjene stranke bile gotovo potpuno tačne.
Takve brojčane projekcije u političkoj komunikaciji imaju jasnu funkciju – one ne samo da mobiliziraju biračko tijelo, nego i stvaraju percepciju izborne izvjesnosti, u kojoj se politički rezultat tretira kao već izračunat ishod, a ne otvorena utakmica.
U isto vrijeme, potpredsjednica SNSD-a i članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović dodatno problematizira institucionalni okvir na državnom nivou, tvrdeći da “ne postoji vanjska politika BiH”.
“Što se vanjske politike tiče, ne postoji vanjska politika BiH. Mi pokušavamo ispraviti štetu koja se odnosi na RS”, kazala je Cvijanović, uz ocjenu da se sa zemljama EU i drugim partnerima razgovara pojedinačno.
Ovakve izjave uklapaju se u dugogodišnji politički pristup koji naglašava entitetski nivo odlučivanja u odnosu na državne institucije, što ostaje jedno od ključnih političkih i ustavnih pitanja u BiH.
Premijer Republike Srpske Savo Minić nastavlja narativ ekonomske stabilnosti, ističući da se “RS razvija bez prekida i da se svakodnevno gradi”, te da je zaduženost “u okviru planova i mogućnosti servisiranja obaveza”.
Na kraju, i pitanje visokog predstavnika ostaje jedna od centralnih političkih tačaka. Stav SNSD-a je da imenovanje mora biti potvrđeno u Vijeću sigurnosti UN-a, dok se uloga OHR-a i bonskih ovlasti opisuje kao relikt koji ograničava suverenitet BiH.
Sve ove poruke zajedno čine jedinstven politički okvir u kojem SNSD ulazi u kampanju: naglašena sigurnost pobjede, institucionalni sporovi na državnom nivou i insistiranje na ekonomskom narativu stabilnosti. U tom okviru, prostor za klasičnu izbornu neizvjesnost ostaje ograničen, dok se politička borba sve više vodi kroz kontrolu interpretacije stvarnosti, a manje kroz otvoreno sučeljavanje programa.
