Koja su pitanja koja ujedinjuju Trumpa i Erdogana i zašto američka administracija nije zabrinuta zbog kršenja ljudskih prava u Turskoj?
Odnosi između Turske i Sjedinjenih Američkih Država su u mnogo boljoj fazi nego posljednjih godina. To je uglavnom zbog ličnog odnosa između američkog predsjednika Donalda Trumpa i turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, koji dijele pragmatičan stil vanjske politike i sarađuju po nekoliko ključnih regionalnih pitanja.
Trump posjećuje Tursku povodom samita NATO-a, što je prva posjeta američkog predsjednika toj zemlji u posljednjih 11 godina. Jasno je stavio do znanja da je njegovo prisustvo povezano i s činjenicom da domaćin samita je Erdoğan, s kojim održava dobar lični odnos.
Značajan razvoj događaja bila je odluka Ministarstva pravde SAD-a da prekine pravni postupak protiv turske državne banke Halkbank, optužene za dugogodišnje kršenje sankcija prema Iranu. Američka vlada tvrdila je da je Turska pomogla u oslobađanju izraelskih talaca koje je držao Hamas, predstavljajući to kao primjer transakcijske diplomatije koja karakterizira odnose između dva lidera. SAD su također odobrile izvoz motora F110 kompanije General Electric za turski borbeni avion Kaan, što se smatra korakom ka normalizaciji obrambene saradnje.
Zategnuti odnosi u prošlosti
U članku se podsjeća da su odnosi između dvije zemlje također prolazili kroz periode krize. Nakon pokušaja puča u Turskoj 2016. godine, Erdoğan je za to okrivio propovjednika Fethullaha Gülena, koji je živio u Sjedinjenim Državama, i zatražio njegovo izručenje. Washington je odbio zahtjev, dok je Ankara optužila Zapad da podržava pučistima.
Tenzije su eskalirale i hapšenjem američkog pastora Andrewa Brunsona. Kao odgovor, Trumpova administracija je uvela sankcije i tarife Turskoj, što je značajno devalviralo tursku liru.
Još jedan veliki spor bila je turska kupovina ruskog sistema protivvazdušne odbrane S-400. Iz tog razloga, SAD su isključile Tursku iz programa aviona F-35 i uvele sankcije turskoj odbrambenoj industriji. Prema analizi, ovo pitanje i dalje ostaje neriješeno.
Događaji u Siriji približili interese dvije zemlje. U prošlosti su SAD podržavale Sirijske demokratske snage (SDF), dok ih je Turska smatrala povezanim s PKK-om i borila se protiv njih.
Nakon svrgavanja Bashara al-Assada krajem 2024. godine i povlačenja američkih snaga, situacija se promijenila. SAD podržavaju nove sirijske vlasti i, prema pisanju lista, dale su Turskoj veću ulogu u dešavanjima u Siriji.
Trump je javno izrazio zahvalnost Ankari za utjecaj na sirijske političke promjene. Tokom sastanka u Bijeloj kući, izjavio je da je Erdoğan "uzeo Siriju pod kontrolu", a istovremeno je ironično prokomentarisao da njegov kolega "bolje od bilo koga poznaje namještene izbore".
Rusija, Iran i Gaza
Erdogan i Trump imaju slične pragmatične pristupe Rusiji. Turska nastavlja održavati ekonomske odnose s Moskvom, iako ne slijedi uvijek američke zahtjeve za ograničavanje saradnje. U analizi se također spominje da je Erdogan tokom nedavnog sukoba između Izraela i Irana uvjerio Trumpa da ne podrži izraelski plan naoružavanja kurdsko-iranskih grupa.
Što se tiče pitanja Gaze, Trumpova administracija vidi Tursku kao korisnog posrednika zbog Ankarinih kontakata s Hamasom. Ovo je značajna promjena u odnosu na administraciju Joea Bidena, koja je ove veze smatrala izvorom zabrinutosti.
Trumpova administracija izbjegavala javne kritike Turske po pitanjima demokratije i ljudskih prava. Za razliku od Bidenove administracije, koja je kritikovala hapšenja opozicionih i ličnosti civilnog društva, aktuelna administracija nije reagovala na hapšenje gradonačelnika Istanbula Ekrema İmamoğlua.
Američki ambasador u Turskoj, Tom Barrack, izjavio je, kako se navodi, da ga je Trump zamolio da Erdoğanu osigura "legitimitet", smatrajući to prioritetom u bilateralnim odnosima.
Interesi dvije zemlje poklapaju i na Južnom Kavkazu. Projekat transportnog koridora na jugu Armenije, koji podržava Trump, a Turska promovira kao "Srednji koridor", ima za cilj jačanje trgovinskih veza između Azije i Evrope, uz istovremeno povećanje strateškog značaja Turske.
Iako su se politički odnosi poboljšali, percepcija SAD-a među turskim građanima ostaje uglavnom negativna. Prema istraživanju Pew Research Instituta, samo 18% Turaka ima pozitivan stav prema Sjedinjenim Državama, dok većina i dalje kritizira američku politiku na Bliskom istoku, podršku Izraelu i historijsku ulogu CIA-e u Turskoj. S druge strane, NATO uživa veću podršku u Turskoj nego SAD, gdje oko 42% građana izražava pozitivan stav prema savezu.
