Bosna i Hercegovina nije pod opsadom samo od političkih sila sa vrha. Najveća opasnost dolazi iz vlastitih institucija – pravosuđa, sigurnosnih agencija i upravljačkih tijela koja su, umjesto da štite građane i zakon, postala produžena ruka moćnika i političkih interesa.
Slučaj oslobađanja Milorada Dodika optuženog za rušenje ustavnog poretka razotkriva do kakvih granica je pravosuđe spalo: institucije koje bi trebale biti čuvari zakona pretvorene su u privatni fief političkih elita.
U ovom sramotnom procesu učestvovali su ključni igrači:
Darko Ćulum, direktor SIPA-e;
Milanko Kajganić, glavni tužitelj Tužiteljstva BiH;
Vedrana Mijović, tužiteljica Tužiteljstva BiH;
Almir Džujo, direktor OSA-e;
Minka Kreho, v.d. predsjednik Suda BiH;
i Sanin Bogunić, predsjednik VSTV.
Svi oni, plaćeni za nezavisnost i profesionalizam, pokazali su da su spremni na sve kako bi zaštitili političkog moćnika.
Pravosuđe pod okupacijom interesa
Danas je pravosuđe u BiH hermetički zatvoreno za javnost. VSTV, institucija koja bi trebala biti simbol zakonitosti, funkcioniše kao privatni klub od 15 osoba, koje donose odluke prema sopstvenim interesima, a ne u skladu sa zakonom. Svaka odluka je selektivna, svaki proces je politiziran, a građani su prepušteni beznađu.
Pojedini disciplinski tužioci, dolaze iz potpuno drugih sektora i institucija, bez ikakvog iskustva u pravosuđu, i stavljeni su da kontrolišu kolege i određuju ko će odgovarati. Ovo nije pravda – ovo je karikatura pravnog sistema, gdje se privilegije i politička poslušnost nagrađuju, a poštivanje zakona kažnjava. Dok građani čekaju pravdu, ovaj tim djeluje kao privatni menadžment, donoseći odluke iza zatvorenih vrata, a javnost i zakon su potpuno ignorisani.
Udruženo djelovanje protiv zakona
Krivični zakon BiH jasno poznaje udruženo i koordinisano djelovanje u svrhu kriminala. Pa ipak, kada se radi o zaštiti političkih moćnika, zakon postaje mrtvo slovo na papiru. Dok građani trpe, Dodik prolazi nekažnjeno zahvaljujući mehanizmima pravosuđa i sigurnosnih agencija. SIPA i OSA, koje bi trebale štititi državu, postale su privatna vojska političkog lidera. Tužiteljstvo, koje bi trebalo goniti kriminalce, sada štiti iste te kriminalce. Sud BiH, kojem bi građani trebali vjerovati, koristi svoj položaj za političke odmazde i prikrivanje odgovornosti.
Poraz ustavnog poretka iznutra
Milorad Dodik možda formalno nije srušio ustavni poredak, ali institucije koje su trebale štititi državu su srušene – uništen je sistem kontrole i balansa moći, građani su obeshrabreni, a država nemoćna. Svaka odluka, svaki izostanak djelovanja i svaka zloupotreba položaja šalje jasnu poruku: zakon i pravda vrijede samo ako služe moćnicima.
Dokle dalje?
Bosna i Hercegovina je danas zemlja u kojoj je vlast zarobljena u samodopadnosti, korupciji i privatnim interesima, a institucije su pretvorene u produženu ruku moćnika. Pravda je selektivna, zakon je mrtvo slovo, a građani nemaju nikakvu zaštitu. Jedini način otpora ostaje javno prozivanje i dokumentovanje svake mreže interesa koja uništava državu iznutra.
Ako pravosuđe ne počne štititi građane, nego nastavi služiti političkim moćnicima, Bosna i Hercegovina neće propadati zbog neprijatelja izvana – već zbog iznutra razorenih institucija, izdaje, i totalnog kolapsa sistema.
