Prema riječima zvaničnika i analitičara, pritisak rata koncentrirao je stvarnu moć u uskom krugu oko Vrhovnog vijeća nacionalne sigurnosti, ureda vrhovnog vođe i uglavnom Korpusa islamske revolucionarne garde (IRGC), koji sada dominiraju i vojnom strategijom i važnim političkim odlukama.
Dva mjeseca nakon početka rata sa Sjedinjenim Američkim Državama i Izraelom, Iran izgleda ostaje bez neprikosnovenog vrhovnog vjerskog vođe, dok se moć pomiče prema Revolucionarnoj gardi, što direktno utiče na stav Teherana u kontaktima sa Washingtonom.
Atentat na vrhovnog vođu Alija Hamneija prvog dana sukoba i uzdizanje njegovog ranjenog sina, Mojtabe Hamneija, označili su radikalnu promjenu u strukturi moći Islamske Republike. Iako je formalno na čelu, Mojtaba je navodno ograničen na odobravanje odluka koje donose vojna i institucionalna tijela, bez vršenja direktnog vodstva.
"Važni sporazumi će vjerovatno ići preko njega", izjavio je iranski analitičar Arash Azizi, "ali ne mogu zamisliti da zaobiđe Vijeće nacionalne sigurnosti. Kako bi se mogao suprotstaviti onima koji vode rat?"
Prema riječima zvaničnika i analitičara, pritisak rata koncentrirao je stvarnu moć u uskom krugu oko Vrhovnog vijeća nacionalne sigurnosti, ureda vrhovnog vođe i uglavnom Korpusa islamske revolucionarne garde (IRGC), koji sada dominiraju i vojnom strategijom i važnim političkim odlukama.
"Iranci izuzetno sporo reagiraju. Čini se da ne postoji jedinstvena struktura za donošenje odluka", rekao je visoki pakistanski zvaničnik upoznat s pregovorima između Teherana i Washingtona.
Araghchi i Ghalibaf u diplomatiji, ali komandant Garde ima zadnju riječ
Na diplomatskom nivou, Iran predstavlja ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi, dok važnu ulogu igra i predsjednik parlamenta Mohammad Bagher Ghalibaf, bivši komandant Garde. Međutim, na terenu se centralnom figurom smatra komandant Garde, Ahmad Vahidi, za kojeg se navodi da je odigrao odlučujuću ulogu u noći objave primirja.
Teheran je Washingtonu predstavio novi prijedlog koji predviđa postepene razgovore s odgađanjem rasprave o nuklearnom programu do kraja rata i rješavanje sporova oko plovidbe u Perzijskom zaljevu. Sjedinjene Američke Države, međutim, insistiraju da se nuklearno pitanje mora staviti na stol od samog početka.
Analitičar Alan Eyre procjenjuje, govoreći za Reuters, da se čini da nijedna strana nije spremna da odustane. "Obje strane vjeruju da vrijeme radi u njihovu korist", naglasio je, podcrtavajući da se Iran oslanja na svoj geostrateški utjecaj u Hormuškom moreuzu, dok se SAD oslanjaju na ekonomski pritisak.
Promjena u strukturi moći
Nova struktura moći u Iranu odražava dublji prelazak s vjerskog vodstva na vojnu mašineriju. U praksi, ideologija Garde diktira strategiju, a donošenje odluka ostaje čvrsto u njihovim rukama. S obzirom na to da je zemlja u ratu i da Ali Hamnei nije u igri, nijedan akter unutar sistema nema moć ili sposobnost da im se odupre, čak i da to želi, prema riječima ljudi s pristupom internim diskusijama. Izbor s kojim se suočava iransko vodstvo više nije između umjerene i tvrdokorne politike, već između tvrdokorne i još tvrđe politike.
„Prešli smo s božanskog autoriteta na tvrdu moć“, komentirao je bivši američki pregovarač Aaron David Miller, ističući dominaciju Revolucionarne garde. „Od utjecaja klerika do utjecaja Korpusa revolucionarne garde. Ovako se Iranom upravlja“, dodao je.
Uprkos intenzivnom vojnom i ekonomskom pritisku Sjedinjenih Američkih Država i Izraela, iranski energetski sistem djeluje kohezivno, bez vidljivih pukotina ili znakova unutrašnjeg kolapsa. Odluke sada kolektivno donose sigurnosne institucije, a Mojtaba Hamnei djeluje kao koordinirajući čvor.
Prema analitičarima, formirana je jasna strategija: izbjegavanje općeg rata, održavanje pregovaračke moći i izlazak iz sukoba s ojačanom političkom i vojnom pozicijom.
