Ustavni sud Bosne i Hercegovine odbio je kao neosnovane apelacije koje je bivši ministar odbrane BiH Selmo Cikotić podnio protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine.
Cikotić je, podsjetimo, u decembru 2023. godine osuđen na trogodišnju kaznu zatvora zbog zloupotrebe položaja ili ovlaštenja i pogodovanja firmi “Scout” iz Zagreba, čime je, kako se navodi u presudi Suda BiH, oštetio državni budžet za 9,7 miliona KM. Naknadno je protiv njega pokrenut građanskopravni postupak u kojem država BiH potražuje navedeni iznos na ime naknade štete.
Na sjednici održanoj 2. jula Ustavni sud BiH odbio je apelacije Cikotića, uz zaključak da u postupku koji je vođen pred Sudom BiH nije bilo povrede njegovog prava na pravično suđenje. Većina sudija zaključila je da je Sud BiH “dao jasno, logično i argumentirano obrazloženje”, zbog čega nema osnova za ukidanje presude.
„Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije budući da je Sud BiH za svoje odluke dao detaljno, jasno i argumentirano obrazloženje, kako u pogledu primjene materijalnog prava tako i u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja proisteklog iz izvedenih dokaza, uz njihovu pojedinačnu i međusobnu ocjenu, pri čemu nije imao ni najmanju sumnju u pogledu nekog od dokaza ili ga je tumačio na način koji bi bio na apelantovu štetu. Ustavni sud smatra da u konkretnom krivičnom postupku, sagledanom u cjelini, apelantu prilikom utvrđivanja njegove krivičnopravne odgovornosti nisu bile uskraćene bilo kakve procesne garancije, niti ima elemenata koji bi ukazivali na proizvoljnu primjenu materijalnog prava ili povredu prava na obrazloženu odluku,“ navodi se u Odluci o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda BiH.
Međutim, predsjednik Ustavnog suda Mirsad Ćeman i sutkinja Larisa Velić zauzeli su suprotan stav i izdvojili mišljenje. Prema njihovom mišljenju, Ustavni sud je morao usvojiti Cikotićevu apelaciju jer presude Suda BiH ne pokazuju na ustavnopravno prihvatljiv način da su dokazani svi elementi krivičnog djela zloupotrebe položaja.
„Posebno je problematična tvrdnja da je apelant djelovao s direktnim umišljajem, a da pri tome kompletni slučaj baziraju na tome da je apelant službeno lice u institucijama BiH i da kao takav snosi odgovornost. Pored toga, u navedenom predmetu je očigledno došlo do proizvoljne primjene prava, tj. arbitrarne primjene krivičnog prava,“ navodi se u izdvojenom mišljenju sudija Velić i Ćemana.
Sudije upozoravaju da se iz presuda stiče utisak da je sama funkcija ministra bila dovoljna da se zaključi kako postoje svi elementi krivične odgovornosti:
“Samim tim automatski dolazi i do ispunjenja predmetnog krivičnog djela. Time se ministru praktično pripisuje krivična odgovornost, a da pritom nije utvrđeno da su ispunjeni svi elementi krivičnog djela.”
Posebno ističu da Sud BiH nije objasnio na osnovu kojih dokaza zaključuje da je Cikotić imao namjeru pogodovati kompaniji “Scout”. Podsjećaju da Sud nije utvrdio nikakvu povezanost između Cikotića i te firme, niti je objasnio zbog čega bi on imao motiv da toj kompaniji pribavi korist.
„Ovdje je posebno važno istaći da je veza između pravnog lica „Scout“ i Bosne i Hercegovine uspostavljena mnogo ranije nego što je apelant uopšte došao na poziciju ministra i da je u skladu sa svojim dužnostima nastavio da ispunjava obaveze koje su već dosta ranije dogovorene. Sve to uključuje i donošenje odluka i potpisivanje određenih aneksa, što je uobičajeno kod dugogodišnjih ugovora,“ navode Ćeman i Velić.
Najveći dio izdvojenog mišljenja odnosi se na pitanje individualizacije krivične odgovornosti. Sudije naglašavaju da Bosna i Hercegovina ima složen sistem odlučivanja u kojem nijednu ovakvu odluku ne donosi samo jedna osoba. Podsjećaju da su sporne anekse pripremale stručne službe, komisije i državni službenici, da su prošli više nivoa pravne i institucionalne kontrole te da niko od tih osoba nije bio krivično gonjen. Zbog toga smatraju da je Sud BiH morao posebno uvjerljivo objasniti zašto je odgovornost individualizirana isključivo prema Cikotiću. Kako navode, takvo obrazloženje u presudama ne postoji.
Sudije ističu da individualizacija odgovornosti ne znači da svi učesnici moraju biti optuženi, ali da sud mora jasno objasniti zašto upravo jedan od njih snosi isključivu krivičnu odgovornost. Prema njihovom stavu, rečenica iz presude Suda BiH da eventualna odgovornost drugih osoba “ne može ekskulpirati apelanta” nije dovoljna da zadovolji standard obrazložene sudske odluke koji zahtijeva Evropski sud za ljudska prava.
„Obaveza sudova da individualiziraju krivičnu odgovornost predstavlja i jedan od osnovnih aspekata presumpcije nevinosti budući da krivična odgovornost ne može proizlaziti iz funkcije koju lice obavlja, nego isključivo iz dokazanog postojanja svih zakonom propisanih obilježja konkretnog krivičnog djela. U okolnostima ovog predmeta, selektivan pristup krivičnom gonjenju i neuvjerljivo obrazložena individualizacija krivične odgovornosti isključivo prema apelantu dovode u pitanje ne samo pravičnost postupka nego i pravičnost samog ishoda,“ naglasile su sudije Mirsad Ćeman i Larisa Velić na kraju izdvojenog mišljenja.
Zaključuju da u ovom predmetu nisu dati uvjerljivi razlozi ni za postojanje svih elemenata krivičnog djela, niti zašto je odgovornost individualizirana isključivo prema Selmi Cikotiću, zbog čega smatraju da su bivšem državnom ministru odbrane povrijeđena prava iz člana 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima.
