Dok se pažnja međunarodne javnosti posljednjih sedmica uglavnom usmjerava na odnose Irana i Sjedinjenih Američkih Država, iza kulisa traje intenzivna diplomatska borba oko budućnosti Hormuškog moreuza, jednog od najvažnijih pomorskih pravaca na svijetu.
U središtu tih napora našao se Oman, koji nastoji ponuditi model za deeskalaciju krize i omogućiti ponovno uspostavljanje sigurnog pomorskog saobraćaja kroz prolaz kojim prolazi značajan dio svjetske trgovine energentima.
Međutim, prema dostupnim informacijama, Teheran nije spreman prepustiti kontrolu nad procesom bilo kojoj drugoj strani.
Iranske vlasti smatraju da upravo pitanje Hormuškog moreuza predstavlja njihov najvažniji pregovarački adut u razgovorima sa Washingtonom. Zbog toga odbijaju svako rješenje koje bi moglo umanjiti njihov utjecaj na upravljanje krizom ili uključiti međunarodne organizacije i treće države u donošenje ključnih odluka.
Takav stav posebno je došao do izražaja nakon prijedloga da se uspostavi alternativna pomorska ruta kroz vode Omana. Plan je razvijan uz podršku Međunarodne pomorske organizacije (IMO), s ciljem da se omogući sigurniji prolazak trgovačkih brodova dok traje kriza u centralnom dijelu moreuza.
Prema tom prijedlogu, brodovi bi koristili dvije odvojene rute – jednu kroz omanske teritorijalne vode, a drugu bliže iranskoj obali – uz međunarodnu koordinaciju i nadzor.
Međutim, iranske vlasti nisu prihvatile takav model.
Naprotiv, Teheran je jasno poručio da neće podržati nikakav novi sigurnosni aranžman koji nije pod njegovom direktnom kontrolom. Iranski zvaničnici upozoravaju da bi svaki pokušaj uspostavljanja paralelnog sistema upravljanja samo dodatno zakomplikovao situaciju i produžio blokadu jednog od najvažnijih svjetskih pomorskih koridora.
Zbog toga su napori IMO-a privremeno zaustavljeni, a međunarodna zajednica ponovo je ostala bez konkretnog rješenja.
U takvim okolnostima Oman pokušava pronaći kompromis koji bi bio prihvatljiv i Teheranu i zapadnim partnerima.
Muscat posljednjih mjeseci vodi intenzivne diplomatske razgovore s obje strane, nastojeći iskoristiti svoj dugogodišnji status neutralnog posrednika u regionalnim krizama.
Prema diplomatskim izvorima, omanski prijedlog ne predviđa uvođenje klasičnih putarina za prolazak kroz Hormuški moreuz, što međunarodno pravo zabranjuje. Umjesto toga, predlaže se sistem dobrovoljnog finansiranja navigacijskih i sigurnosnih usluga koje bi zajednički organizirale države kroz čije vode prolazi pomorski saobraćaj.
Na taj način Oman pokušava zadovoljiti zahtjeve međunarodnog pomorskog prava, ali i otvoriti prostor za dogovor s Iranom, koji insistira da njegova uloga u upravljanju moreuzom ne bude dovedena u pitanje.
Istovremeno, diplomatske aktivnosti Muscata imaju i širi geopolitički cilj.
Omanske vlasti smatraju da bi postizanje dogovora o sigurnosti plovidbe moglo ukloniti potrebu za dodatnim vojnim prisustvom zapadnih država u regiji, čime bi se smanjio rizik od nove eskalacije između Irana i Sjedinjenih Američkih Država.
To pitanje posljednjih dana postaje sve važnije i u evropskim prijestolnicama, gdje raste zabrinutost zbog mogućih posljedica dugotrajne blokade jednog od najvažnijih energetskih pravaca na svijetu.
Za Teheran, međutim, Hormuški moreuz nije samo pitanje sigurnosti plovidbe.
On predstavlja snažnu političku polugu u odnosima sa Washingtonom i važan instrument u budućim pregovorima o nuklearnom programu i regionalnoj sigurnosti.
Upravo zbog toga Iran nastoji zadržati što veću kontrolu nad svim procesima koji se odnose na ovaj strateški prolaz.
Hoće li Oman uspjeti približiti stavove dvije suprotstavljene strane, ostaje neizvjesno.
Ipak, sve je jasnije da budućnost Hormuškog moreuza više neće zavisiti samo od vojne snage ili diplomatskih pritisaka, već prije svega od sposobnosti regionalnih i svjetskih aktera da pronađu kompromis koji će istovremeno zadovoljiti sigurnosne interese Irana, međunarodno pravo i stabilnost globalnih trgovačkih tokova.
