Međunarodni panel o klimatskim promenama (IPCC) objavio je finalno upozorenje čovječanstvu: ako ne prepolovimo emisije gasova koji izazivaju efekat staklene bašte (GHG) do 2030, nećemo imati šansu da ograničimo globalne temperature na 1,5 stepeni Celzijusa iznad predindustrijskih nivoa.
Postizanje tog cilja će biti izuzetno izazovno, ali je i moguće i priuštivo – ako osiguramo da najbogatiji na svijetu plate više.
Nejednakost je naglo porasla proteklih godina.
Dok je tokom pandemije preko 160 miliona ljudi zapalo u siromaštvo, deset najbogatijih ljudi na svetu je udvorstručilo svoje bogatstvo.
Deset posto najbogatijih u svjetskoj populaciji sada imaju 52 posto globalnih prihoda i drže 77 posto globalnog bogatstva, dok 50 posto najsiromašnijih imaju svega osam posto globalnih prihoda i dva posto globalnog bogatstva.
Ovaj jaz nastavlja da se širi. Milijarde ljudi pate od rastućih troškova života i stagnirajućih plata, a sa recesijom na pomolu izgledi za postizanje većeg bogatstva djeluju sumorno.
Svijet nikada nije bio tako bogat, ali ipak većina ljudi trpi hroničnu ekonomsku nesigurnost.
To je recept za duboko polarizovana, disfunkcionalna društva, propadanje demokratije i opasno nestabilan svijet.
Ekonomska nejednakost se ogleda u klimatskoj nejednakosti.
Kako IPCC ističe, 10 posto domaćinstava sa najvišim emisijama po glavi stanovnika – to jest, najbogatija domaćinstva globalno – doprinose sa do 45 posto emisija GHG zasnovanih na potrošnji domaćinstava.
Pedeset posto sa dna ljestvice – odnosno četiri milijarde ljudi, od kojih su mnogi suočeni sa ozbiljnom energetskom nesigurnošću – doprinose samo 13-15 posto.
Jedan posto najbogatijih, 63 miliona ljudi koji zarađuju najmanje 109.000 dolara godišnje, su daleko najbrže rastući izvor emisija ugljenika.
Kako se jasno navodi u izveštaju IPCC, sprječavanje najgorih efekata klimatskih promjena zahtijeva duboku ekonomsku transformaciju u narednoj deceniji.
Ali ta transformacija može da bude uspješna samo uz široku podršku javnosti, zasnovanu na novom društvenom ugovoru koji osigurava pravedniju distribuciju bogatstva i prihoda.
Najbogatije oporezovati najvišom stopom poreza
Konkretno, do 2030, „Earth4All“ predlaže da bi 10 posto najbogatijih u svim zemljama trebalo da ima manje od 40 procenata nacionalnog dohotka, a da njihov udio nakon toga ostane na silaznoj putanji.
To znači targetiranje imovine ekstremno bogatih bez obzira na to gdje se ona nalazi, uključujući poreske rajeve, kao i razvoj i dijeljenje nacionalnih registara imovine koja se nalazi u različitim oblicima.
Procurili dokumenti, otkriveni ciljevi EU do 2030. godine
Stoga se vlade pozivaju da oporezuju ekstremno bogate koji najviše zagađuju atmosferu.
Progresivni porezi na bogatstvo i prihode moraju da budu upotrijebljeni za zaštitu najranjivijih grupa, podršku onima koji su raseljeni zbog zelene transformacije, za unaprjeđenje rodne ravnopravnosti i remont energetskih i prehrambenih sistema.
Ublažavanjem društvenih tenzija i poboljšanjem blagostanja, napredak u nejednakosti bi demokratije učinio stabilnijim i otpornijim, omogućavajući im da efikasnije reaguju na šokove i donose racionalne dugoročne odluke za opšte dobro, ne samo u pogledu klimatskih promena. Ali, kao što je IPCC jasno rekao, vrijeme ističe.
