Na tržištu ima mnogo benzodijazepina, koji se međusobno razlikuju po snazi i brzini djelovanja.
Lako je moguće da vam pojam benzodijazepin nije poznat, a da istovremeno imate neki iz te klase lijekova u kućnoj apoteci ili na noćnom ormariću. Problem je što se o njima ne znaju osnovne stvari, za koje su bolesti indikovani, kad ih nije dobro uzimati, koje su im nuspojave i s čime ne smiju da se mješaju.
Visoka potrošnja
Benzodijazepini su klasa lijekova u koje spada većina tableta za smirenje, poznatih i kao trankvilizanti, sedativi, anksiolitici, sredstva za spavanje i hipnotici, pri čemu su neki od navedenih izraza sinonimi.
Na tržištu ima mnogo benzodijazepina, koji se međusobno razlikuju po snazi i brzini djelovanja. Njihova generička imena su alprazolam, bromazepam, lorazepam, dijazepam, klonazepam, oksazepam itd., dok tržišni nazivi variraju u zavisnosti od kompanije koja ih proizvodi.
Kada se govori o velikoj potrošnji lijekova za nervni sistem, uglavnom se misli na sredstva za smirenje iz klase benzodijazepina. S obzirom na to da su benzodijazepini grupa lijekova sa smirujućim i opuštajućim efektom na centralni nervni sistem, kao takvi vrlo su važni u psihijatriji.
Indikacija za korištenje
Najčešći simptomi na koje benzodijazepini djeluju jesu nesanica, tjeskoba, strah, strepnja, napadi panike, zabrinutost, napetost, unutrašnji nemir, uzrujanost (nervoza), tuga, opsesivne misli i prisilne radnje. Međutim, prepisuju se i za mišićne bolove, glavobolju i povišen krvni pritisak.
Benzodijazepinska sredstva za smirenje primjenu imaju najprije u ublažavanju simptoma anksioznih poremećaja, kao što su generalizovani poremećaj, panični poremećaj, fobični poremećaj, opsesivno-kompulzivni poremećaj i drugi srodni poremećaji.
Koriste se i kod depresije, ali nikada samostalno, niti kao glavno terapeutsko sredstvo.
Djelovanje lijeka
Benzodijazepini deluju tako što pojačavaju djelovanje neuroprenosnika GABA-e. GABA je hemijska materija za prijenos neuronskih signala koji djeluju umirujuće na nervni sistem, a benzodijazepini podstiču vezivanje neuroprenosnika GABA za receptore (prijemnike) na nervnim ćelijama, povećavajući raspoloživost u nervnom sistemu i donoseći smirenje.
Popularnost benzodijazepina (tableta za smirenje) proizlazi iz njihovog brzog djelovanja i dobre podnošljivosti, pod uslovom da se poštuju mjere predostrožnosti, koje uključuju kratko vrijeme neprekidnog uzimanja, ne duže od deset nedjelja, a po mogućnosti do četiri nedelje, nemješanje dva ili više benzodijazepina, nemješanje benzodijazepina s drugim sedativima, nemješanje s alkoholom i suzdržavanje od vožnje.
Nažalost, mnogi pacijenti ne poštuju ove preporuke, čak i neki ljekari krše pravilo o vremenski ograničenom korištenju ovog lijeka za smirenje.
Spremite se za šok: "Infuzija je neizbježna"
Teško odvikavanje
Benzodijazepini brzo smiruju stresno stanje i, u većim dozama, uvode u san. Ali nakon nekoliko nedelja njihova djelotvornost slabi, pa su za jednak efekat potrebne sve veće doze. Zbog postupne tolerancije na lijek, poslije mjesec ili dva terapije benzodijazepinom, mnogi pacijenti koji pate od nesanice uočiće da im prethodna doza nije dovoljna za uspavljivanje ili uspostavljanje osjećanja spokoja.
Uzima li se ovakav lijek vrlo dugo, moguće je da ni "šaka" tableta neće biti dovoljna za željeni efekat. Poseban problem kod hroničnog uzimanja benzodijazepina jeste stvaranje zavisnosti. Kod naglog prestanka uzimanja, pacijenta može uhvatiti apstinentska kriza. Najčešće tegobe su nesanica, teskoba, uznemirenost, razdražljivost, potištenost, želudačne smetnje i mišićni grčevi. To neprijatno stanje uporedivo je s onim koje doživljavaju alkoholičari ili pušači kada pokušavaju da se odviknu od loše navike.
Pacijentu će biti teško da prestane da uzima lijek, a biće mu sve teže što ga je duže uzimao. Dobra je vijest da niko ne mora doći do ovog stanja, pa ni oni koji pate od hronične anksioznosti ili depresije.
Nuspojave
Većina je nuspojava benzodijazepina blaga, pod uslovom da se pacijent pridržava uputstva za korištenje. Kod manjeg broja pacijenata javljaju se mišićna slabost, mentalna zbrkanost (konfuzija), teškoće s pamćenjem, glavobolja i želudačne smetnje.
Kada znamo da je svrha uzimanja benzodijazepina smirenje ili uvođenje u san, logično je da pacijent neće nakon uzimanja takvog lijeka sjesti za volan, tačnije, da se neće baviti nečim što zahtjeva budnost, koncentraciju i koordinaciju pokreta.
Ako prekorači propisanu dozu, pacijent može biti u snu i sedativan duže nego što je očekivao i želio.
Još jedna terapijska opcija
Za mnoge osobe koje pate od anksioznosti, terapija tabletama za smirenje u trajanju od jednog ili dva mjeseca nije dovoljna, jer je moguće da imaju duboko ukorijenjenu anksioznost ili su izloženi dugotrajnim stresnim okolnostima.
Uz to, mnogi oboljeli od anksioznosti ujedno imaju i depresiju, pa im sredstva za smirenje mogu i škoditi. U svim slučajevima nužno je tražiti druge terapijske opcije. Srećom, one postoje i zovu se antidepresivi.
Iako ime ovih lijekova sugeriše da su namjenjeni samo liječenju depresije, antidepresivi imaju mnogo širu namjenu. Veliki broj antidepresiva, uključujući fluvoksamin, paroksetin, escitalopram i maprotilin, imaju i anksiolitičko djelovanje.
Budući da antidepresivi ne izazivaju navikavanje niti zavisnost, mogu se uzimati i na duži rok, navode ljekari.
Međutim, za razliku od benzodijazepina, antidepresivi po pravilu ne ostvaruju odmah terapijske efekte. Stoga je uobičajeno na početku terapije istovremeno primenjivati obje vrste lijekova i nakon nekoliko sedmice postupno smanjivati dozu benzodijazepina.
Biljni lijekovi
U slučaju hronične anksioznosti ili nesanice, uspješno se primjenjuju i biljna sredstva hemijskih svojstava sličnih sintetičkim sredstvima za smirenje:
valerijana;
cvijet strasti;
pitati;
kantarion.
Ipak, čak i kada su sredstva na biljnoj bazi u pitanju, najbolje je konsultovati se s ljekarom prije njihove upotrebe.
