Organizovanje vojne obuke državljana BiH u Srbiji izazivaju zabrinutost i otvaraju brojna pitanja
Pojedina veteranska udruženja iz Republike Srpske navodno učestvuju u aktivnostima vezanim za organizovanje prijavljivanja građana Bosne i Hercegovine za dobrovoljno služenje vojnog roka u Republici Srbiji.
Riječ je o procesu u kojem bi se zainteresovani kandidati evidentirali putem veteranskih organizacija, nakon čega bi se spiskovi dostavljali nadležnim vojnim strukturama u Srbiji. U cijeli proces uključene su i određene Udruženja veterana koja gaje veze između Republike Srpske i Srbije.
Iako ove informacije nisu zvanično potvrđene od nadležnih institucija, one su izazvale pažnju zbog mogućih pravnih i sigurnosnih implikacija.
Obuka u više faza i lokacije u Srbiji
Prema dostupnim navodima, planirani vojni program bi trajao oko 75 dana i bio bi organizovan kroz nekoliko faza.
Prva faza obuhvatala bi osnovnu vojnu obuku i rukovanje naoružanjem.
Druga faza bi se odnosila na specijalističku obuku u okviru različitih vojnih rodova.
Treća faza uključivala bi terensku obuku, elemente preživljavanja u prirodi i bojevo gađanje.
Navodi se da bi se obuka odvijala na više lokacija u Srbiji, uključujući i gradove u blizini granice sa Bosnom i Hercegovinom, što dodatno doprinosi osjetljivosti cijelog slučaja.
Također se spominje mogućnost da bi određeni polaznici nakon završetka obuke mogli dobiti priliku za profesionalni angažman u oružanim snagama Srbije.
Pravna pitanja u Bosni i Hercegovini
Ovakvi navodi odmah otvaraju pitanje usklađenosti sa zakonima Bosne i Hercegovine.
Zakon o odbrani BiH propisuje zabranu državljanima BiH služenje vojnog roka i vojnu obuku u svojstvu regruta u oružanim snagama drugih država, uključujući i osobe koje posjeduju dvojno državljanstvo.
Krivični zakon BiH predviđa sankcije za organizovanje, posredovanje ili regrutovanje građana radi njihovog uključivanja u strane vojne formacije, uz mogućnost višegodišnjih zatvorskih kazni za organizatore.
Član 51. Zakona o odbrani BiH jasno propisuje:
"Državljanima Bosne i Hercegovine čije je prebivalište na području BiH, uključujući i one sa dvojnim državljanstvom, zabranjeno je služiti vojni rok i obučavati se u svojstvu regruta u oružanim snagama drugih država".
Osim toga, Krivični zakon BiH predviđa sankcije za organizovanje ili mobilizaciju građana radi pridruživanja stranim vojnim formacijama.
U članu 162b. Krivičnog zakona BiH navodi se da će osoba koja organizuje, rukovodi, obučava, oprema ili mobiliše pojedince radi pridruživanja stranoj vojsci biti kažnjena kaznom zatvora od najmanje osam godina.
Za osobe koje se "na bilo koji način pridruže stranoj vojsci", predviđena je kazna zatvora od najmanje tri godine.
Sigurnosne službe prate situaciju
Sigurnosne agencije u Bosni i Hercegovini već duži period prate aktivnosti koje se dovode u vezu sa mogućim organizovanjem ovakvih oblika vojne obuke.
Fokus je na identifikaciji osoba i struktura koje bi mogle biti uključene u eventualno regrutovanje, kao i na procjeni potencijalnih sigurnosnih posljedica.
Širi sigurnosni i politički kontekst
Ova tema se ne posmatra samo kroz pravni okvir, već i kroz širi sigurnosni i politički kontekst.
Stručni pristupi koji se pojavljuju u javnosti ukazuju na moguće rizike u vezi sa sticanjem vojne obuke u inostranstvu, posebno kada je riječ o državama u neposrednom okruženju.
Dodatno se otvara pitanje kontakata koje bi kandidati mogli ostvariti tokom obuke, kao i potencijalnog uticaja tih kontakata nakon povratka u Bosnu i Hercegovinu.
Moguće posljedice za odnose u regionu
Ukoliko bi se ovakve aktivnosti odvijale u organizovanom i širem obimu, to bi moglo imati i političke posljedice u odnosima između država regiona.
Posebno se ističe mogućnost da bi ovakvi procesi mogli izazvati dodatne tenzije i otvoriti nova pitanja u već osjetljivim političkim odnosima.
Također, postoji i širi kontekst evropskih integracija Bosne i Hercegovine, gdje se sigurnosna politika i kontrola vojnih aktivnosti građana smatraju važnim segmentom.
Iako za sada nema zvaničnih potvrda nadležnih institucija o obimu i organizovanosti ovih aktivnosti, sama pojava ovakvih navoda ukazuje na potrebu za dodatnom provjerom i oprezom.
Konačnu riječ trebaju dati institucije koje su nadležne za sigurnost i provođenje zakona, uz jasno utvrđivanje činjenica i eventualne odgovornosti.
