Aleksandar Knjeginjić, pravosnažno osuđen za ratne zločine u Prijedoru, izazvao je ogorčenje javnosti pokretanjem online i terenske peticije kojom traži zabranu obilježavanja Dana bijelih traka – komemoracije koja podsjeća na jedno od najtežih poglavlja u novijoj historiji Bosne i Hercegovine.
Aktivisti, bivši logoraši i pravni stručnjaci ocjenjuju ovu inicijativu kao ozbiljan čin govora mržnje, koji bi, upozoravaju, mogao imati pravne i društvene posljedice.
Knjeginjić, osuđen na osam godina zatvora zbog učešća u ubistvu bošnjačkih civila 1994. godine, peticiju je postavio na internet platformu Peticije.online početkom juna, a u međuvremenu je počeo prikupljati potpise i na ulicama Prijedora. U tekstu peticije navodi da se Danom bijelih traka “sipa blato po srpskom narodu” te izražava ljutnju na gradske vlasti koje, prema njegovim riječima, to “mirno posmatraju”.
Fotografije i objave na društvenim mrežama pokazuju kako Knjeginjić, usred gradskog centra, poziva građane da svojim potpisom “dokažu da nisu ubice”, uz poruke koje, prema riječima aktivista, direktno vrijeđaju preživjele žrtve i povratnike.
Edin Ramulić, bivši logoraš i član udruženja “Jer nas se tiče”, koje stoji iza obilježavanja Dana bijelih traka, ističe da je inicijativa duboko uznemirujuća i opasna:
„Samo u Bosni i Hercegovini osuđeni ratni zločinac može pod šatorom u centru grada skupljati potpise protiv historijske istine. Ovo je otvoreni govor mržnje i moralno nasilje nad žrtvama,“ rekao je Ramulić.
Dan bijelih traka obilježava se svakog 30. maja u znak sjećanja na naredbu iz 1992. godine kojom su bošnjački, hrvatski i drugi nesrpski civili u Prijedoru bili prisiljeni da nose bijele trake i obilježe svoje kuće, čime su faktički javno stigmatizovani i označeni kao mete. Ova praksa, prema presudama Haškog tribunala, prethodila je sistematskom progonu, ubistvima i zatvaranju hiljada civila u logore poput Omarske, Keraterma i Trnopolja.
Pravnici upozoravaju da peticija Knjeginjića ne predstavlja samo kontroverzno mišljenje, već i oblik poricanja ratnih zločina i poticanja međunacionalne mržnje, što bi, prema zakonima BiH, moglo biti kažnjivo.
Istovremeno, ovo nije prvi slučaj organiziranog osporavanja obilježavanja Dana bijelih traka. Organizacije poput “Samopoštovanja” i “Principa”, koje se povezuju s političkom partijom Ujedinjena Srpska u Prijedoru, ranije su uspješno lobirale za zabranu mirnih šetnji, negirale sudske činjenice i veličale ratne zločince. Iste grupe su javno podržale rusku agresiju na Ukrajinu i vodile kampanje protiv izgradnje spomenika ubijenoj djeci Prijedora.
Iako je do sada peticiju potpisalo svega nekoliko desetina ljudi, reakcije javnosti jasno ukazuju na potrebu za odlučnom reakcijom državnih i lokalnih institucija. Aktivisti pozivaju građane, nevladine organizacije i političke lidere da se suprotstave širenju revizionizma i poricanju žrtava.
„Ova peticija neće zaustaviti obilježavanje Dana bijelih traka, ali pokazuje brutalnu istinu o tome ko i s kojim motivima negira zločine. To je opasna poruka i mora biti zakonski adresirana“, poručuje Ramulić.
Dok sjećanje na bijele trake postaje simbol borbe protiv zaborava, slučaj Knjeginjića još jednom razotkriva duboko ukorijenjene rane bosanskohercegovačkog društva, u kojem se istina i pravda i dalje suočavaju s otporom onih koji žele izbrisati tragove prošlosti.
