Navršava se godinu dana od događaja koji je promijenio političku mapu Bliskog istoka, pada režima Bashara al-Assada.
U iznenadnoj, munjevitoj ofanzivi, pobunjeničke snage predvođene frakcijom Hayat Tahrir al-Sham (HTS) ušle su u Damask, primorale dugogodišnjeg autokratu na bjekstvo i faktički srušile poredak koji je vladao više od pola stoljeća. Assad je prema dostupnim informacijama pobjegao u Rusiju, gdje je i danas pod zaštitom Moskve.
Kraj 13-godišnjeg rata, jednog od najkrvavijih sukoba modernog doba, donio je ogroman osjećaj preokreta, ali i mnoga pitanja: šta se zaista promijenilo tokom ove godine? Kako je Ahmed al-Sharaa, čovjek kojeg je Washington godinama tretirao kao teroristu, postao privremeni predsjednik Sirije i legitimni sagovornik svjetskih sila i može li ovaj presedan promijeniti način na koji međunarodni poredak pristupa pobunjeničkim grupama u budućnosti.
Kratka pozadina: Od Arapskog proljeća do potpune katastrofe
Da bi se razumjelo današnje stanje, potrebno je vratiti se na 2011. godinu i početak Arapskog proljeća. U Siriji su masovni protesti izbili kao zahtjev za slobodom, dostojanstvom i okončanjem korupcije pod Assadovom vlašću, režimom koji je preuzeo od svog oca Hafeza Assada. Prosvjedi su brutalno suzbijeni, što je zemlju gurnulo u spiralu nasilja i potpuni raspad.
Procjene UN-a govore o više od pola miliona mrtvih, stotinama hiljada nestalih, te milionima izbjeglica i raseljenih. Za 13 godina rat je uništio ogroman dio infrastrukture i doveo zemlju na rub potpunog ekonomskog kolapsa.
U takvom vakuumu moći podizale su se brojne grupe, od umjerenih pobunjenika, preko kurdskih snaga, do najradikalnijih organizacija poput ISIS-a. HTS, nastao iz nekadašnjeg Nusra Fronta, tokom godina se profilirao kao najorganiziranija anti-Assadova struktura. Njegov lider Ahmed al-Sharaa (poznat kao Abu Mohammad al-Jolani) bio je godinama na američkoj listi globalnih terorista, uz ponuđenu nagradu od 10 miliona dolara.
Ipak, već ranije vidljivi znaci pragmatizma, distanciranje od Al-Kaide, fokus na lokalnu upravu, saradnja s Turskom, najavili su ono što će uslijediti. Nakon pada Damaska 8. decembra 2024, HTS je zajedno s drugim anti-Assadovim grupama formirao tranzicijsku strukturu vlasti. U martu 2025. objavljena je Ustavna deklaracija kojom je ukinut Assadov ustav, raspuštena Baas partija i većina sigurnosnih struktura režima.
Sharaa je početkom 2025. imenovan za privremenog predsjednika, dok je nova vlada sastavljena od tehničkih ministara i predstavnika različitih etničkih i vjerskih zajednica, uključujući Alavite, Druze, kršćane i Kurde.
Parlamentarni izbori održani u septembru pokrili su samo područja pod kontrolom nove vlasti, dok su glasanja u kurdskim kantonima i Druzskim područjima odgođena zbog sigurnosnih razloga. Ekonomija je i dalje na staklenim nogama, ali su prvi znaci oporavka vidljivi. Zapadne zemlje su ublažile sankcije, a odluka Washingtona da prihvati Sharaa-u kao legitimnog sagovornika otvorila je vrata obnovi. Susreti sa predsjednikom SAD-a Donaldom Trumpom u Rijadu i Washingtonu označili su svojevrsni diplomatski zaokret.
Procjenjuje se da je tokom 2025. u sirijsku ekonomiju ušlo više od dvije milijarde dolara humanitarne i razvojne pomoći. Uprkos tome, inflacija je rekordno visoka, a nezaposlenost mladih prelazi 50 posto.
Sigurnosna situacija ostaje daleko od stabilne. Iako su zatvori otvoreni, mediji slobodniji, a represija značajno smanjena, sektaško nasilje, posebno prema Alavitima i Kurdima, podsjetnik je da je rat formalno završio, ali konflikti nisu.
U maju je formirana Nacionalna komisija za tranzicionu pravdu, fokusirana na zločine Assadovog režima. No, kritičari tvrde da se izbjegava govoriti o zločinima pobunjeničkih grupa, što bi u budućnosti moglo postati ozbiljan problem.
Geopolitički, Sirija je i dalje podijeljena zemlja: turske snage ostaju na sjeveru, Izrael je proširio kontrolu na Golanu i pograničnim zonama, a američke trupe prisutne su na istoku. Rusija i Iran su smanjili angažman, ali preko lokalnih milicija zadržavaju utjecaj.
Ahmed al-Sharaa: Od militanta do međunarodnog diplomate
Najveća transformacija u post-Assadovskoj Siriji vezana je upravo za Sharau. Njegov put od radikalizovanog mladića iz damaskih zatvora do čovjeka koji danas govori o "inkluzivnoj Siriji" i zaštiti manjina izgleda gotovo nevjerovatno.
Promjena imidža, skraćena brada, odijelo umjesto vojne uniforme, diplomatski rječnik umjesto džihadističke retorike, bila je vidljiva odmah nakon preuzimanja vlasti. HTS je početkom godine formalno raspušten, a Sharaa javno podržava dijalog s Kurdima i čak posredne kontakte s Izraelom.
Zapadne analitičke kuće u svojim izvještajima bilježe da se radi o "najuspješnijem primjeru političkog rebrendiranja jedne militantne grupe", dok kritičari upozoravaju da se stara ideologija možda samo skriva iza nove političke forme. No, za sada, konkretni potezi naginju pragmatizmu.
Sirijska tranzicija pokreće važnu debatu: Može li se ovaj slučaj smatrati modelom za druge konfliktne zone? U svijetu gdje se grupe poput talibana, Huta ili Hamasa pokušavaju etablirati kao politički akteri, primjer Sirije otvara prostor za potpuno novu interpretaciju međunarodnih normi.
Zapadne sile, posebno SAD i EU, sve više zagovaraju koncept "lokalnog vlasništva nad mirom", manje intervencija, više pregovora i postepenog otvaranja prostora bivšim neprijateljima, ako pokažu spremnost na promjene. Ipak, rizici su ogromni. Neuspjeh tranzicije mogao bi Siriju pretvoriti u novu Somaliju, a tolerisanje nekadašnjih ekstremističkih lidera može oslabiti međunarodni poredak zasnovan na pravilima.
Godinu dana nakon pada Assada, Sirija stoji na historijskoj raskrsnici: između razorenog naslijeđa prošlosti i krhke nade da bi napokon mogla zakoračiti prema miru. Transformacija Ahmeda al-Sharaa-e, od jednog od najtraženijih ljudi svijeta do međunarodno relevantnog političara, pokazuje da se u geopolitici etikete mogu mijenjati iznenađujuće brzo.
Hoće li Sirija ovo razdoblje pretvoriti u novu šansu ili u novu propuštenu priliku, zavisi od toga koliko će duboko i iskreno ova promjena biti provedena. Ako jedna stvar ostaje jasna, onda je to činjenica da je Bliski istok ponovo ušao u fazu velikih preokreta, a Sirija u njihovom samom središtu.
