Hapšenje predsjednika Venecuele Nicolása Madura ponovo je otvorilo pitanje stvarne uloge ove države u globalnoj trgovini drogom i razotkrilo duboke veze koje organizirani kriminal ima s političkom i sigurnosnom strukturom u Caracasu. Iako Venecuela formalno nije među najvećim proizvođačima kokaina, njena pozicija u međunarodnom narkolancu daleko je značajnija nego što se to često želi priznati.
Zbog geografske blizine Kolumbije, najvećeg svjetskog proizvođača kokaina, Venecuela je tokom godina izrasla u ključnu tranzitnu zonu. Slaba kontrola granica, duga i teško nadziriva obala, kao i hronična institucionalna slabost države, stvorili su idealno okruženje za djelovanje međunarodnih kriminalnih mreža. Upravo kroz taj prostor, tone kokaina godinama se preusmjeravaju prema Evropi – direktno ili preko zapadne Afrike – koristeći pomorske, zračne i kopnene rute.
U tom lancu posebno mjesto zauzimaju kriminalne grupe sa Zapadnog Balkana. Tokom posljednje dvije decenije, one su sistematski i tiho gradile svoje uporište u Južnoj Americi, ulazeći u stabilne odnose s proizvođačima i posrednicima u Kolumbiji, Peruu i Brazilu, ali i s lokalnim strukturama u tranzitnim državama poput Venecuele. Njihova snaga ne leži samo u brutalnosti ili novcu, već u sposobnosti da povežu izvor droge s evropskim tržištima, nadziru ključne tačke lanca snabdijevanja i minimiziraju rizike.
Zapljena velikih količina kokaina kod obale Arube početkom 2020. godine bila je jedan od jasnih pokazatelja koliko su ove mreže duboko ukorijenjene u karipsko-venecuelanskom prostoru. Takvi slučajevi rijetko su izolirani incidenti – oni su tek vidljivi vrh mnogo šire i sofisticiranije kriminalne infrastrukture.
Kriminalne mreže povezane s Bosnom i Hercegovinom u tom sistemu imaju specifičnu ulogu. One se uglavnom ne oslanjaju na stalno fizičko prisustvo u Južnoj Americi, već djeluju kroz logistiku, koordinaciju i finansijske tokove. Upravo ta “nevidljivost” čini ih otpornijim na policijske akcije i sudske procese. Umjesto klasičnih kartelskih struktura, riječ je o fleksibilnim, dobro organiziranim mrežama koje se lako prilagođavaju pritiscima i promjenama ruta.
Pad Madura dodatno je uzdrmao ovu krhku ravnotežu. Venecuela, kao država koja je godinama tolerisala ili čak štitila pojedine segmente kriminalnih tokova, sada se suočava s mogućim preslagivanjem odnosa moći. Za međunarodne narko-mreže to može značiti i prijetnju i priliku – zavisno od toga ko će preuzeti kontrolu nad sigurnosnim aparatom i kakav će biti odnos nove vlasti prema kriminalnim strukturama.
Jedno je, međutim, jasno: trgovina drogom odavno nije problem jedne države ili jednog regiona. Veze između Venecuele, Južne Amerike, Zapadnog Balkana i evropskih tržišta pokazuju da je riječ o globalnom sistemu koji zahtijeva jednako globalan odgovor. Bez ozbiljne međunarodne koordinacije, razbijanja političke zaštite kriminala i udara na finansijske tokove, hapšenja pojedinih lidera – pa čak i predsjednika država – ostat će tek simbolični potezi u mnogo većoj i mračnijoj igri.
