Parlament traži odgovore: Džuvo, Tužilaštvo i Sud BiH da objasne svoju ulogu u tajnoj „misiji“ prevoza Dodika

Tajna vožnja Dodika: Šta je stvarno radio direktor OSA-e?

Informacija da je Almir Džuvo, generalni direktor Obavještajno-sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine, lično prevezao Milorada Dodika iz Istočnog Sarajeva do zgrade Tužilaštva i Suda BiH na tajno organizirano saslušanje, izazvala je pravi šok i nevjericu u javnosti.

Prije svega, javnost je ostala zatečena potpunom tajnošću cijele „operacije“, koja je Dodika faktički poštedjela uobičajenih procedura privođenja i eventualnog pritvaranja. Ovakav postupak otvorio je lavinu pitanja, ali i teorija o mogućim dogovorima, političkim trgovinama i posebnim aranžmanima iza zatvorenih vrata.

Posebno zabrinjava činjenica da je Dodiku na ovaj način praktično osigurano da se izbjegne hapšenje, što mu je, prema dostupnim informacijama, u potpunosti i omogućeno. Javnost sada traži odgovore na ključna pitanja: ko je organizovao ovu vožnju, ko je dao odobrenje i po kojem osnovu je generalni direktor obavještajne agencije preuzeo ulogu Dodikovog „ličnog vozača“?

Sve je jasnije da se više ne radi samo o proceduralnom propustu ili „posebnom aranžmanu“, već o ozbiljnom presedanu koji direktno podriva povjerenje u rad pravosuđa, sigurnosnih agencija i državnih institucija u cjelini.

Prema Zakonu o OSA-i, nigdje nije predviđeno da generalni direktor Agencije ima ovlaštenje da fizički učestvuje u prevozu osoba osumnjičenih za krivična djela. Štaviše, ovakva praksa nema nikakvo zakonsko uporište, što dodatno pojačava sumnje da se iza cijelog slučaja krije mnogo dublja i opasnija priča.

Situaciju dodatno usložnjava činjenica da ni nakon što je informacija dospjela u javnost, nije stigao nikakav službeni demanti ni pojašnjenje iz OSA-e. Time se ostavlja prostor za špekulacije o eventualnim neformalnim dogovorima između pojedinih dijelova sigurnosnog aparata i osoba osumnjičenih za ozbiljna krivična djela.

Ovo nije prvi put da se rukovodeći kadrovi OSA-e dovode u vezu s kontroverznim radnjama. Podsjetimo, javnost još uvijek nije zaboravila ni navode o navodnom transportu bjegunca Zorana Galića preko granice, koji se povezuje s visokim funkcionerima Agencije. Ako se takvi slučajevi počnu nizati, otvara se pitanje zloupotrebe službenog položaja i upotrebe državnih resursa u privatne ili političke svrhe.

Komisija za nadzor nad radom OSA-e, koja ima zakonska ovlaštenja da zahtijeva i dobije sve informacije od Agencije, sada je pod pritiskom da hitno provede istragu i obavijesti javnost o svim detaljima. Odgovori moraju biti jasni, konkretni i nedvosmisleni — ko je dao nalog, po kojem osnovu, i koji su motivi stajali iza ovog, za mnoge, skandaloznog poteza.

Ako želimo očuvati i najmanje povjerenje u pravosudni i sigurnosni sistem države, potrebna je potpuna transparentnost i odgovornost svih aktera. Jer ako generalni direktor obavještajne agencije može neopaženo prevoziti osumnjičene pod velom tajnosti, postavlja se pitanje — ko još može, i kuda nas to vodi?

Ovaj slučaj, koji je u kratkom roku uzdrmao političku i sigurnosnu scenu, mora postati prekretnica u borbi za vladavinu prava. Javnost s pravom zahtijeva odgovore — i to odmah.