Odgojiti dobro dijete jedan je od najvećih izazova, ali i cilj svakog roditelja. Ljubaznost se ne uči iz knjiga ili crtanih filmova (iako mogu pomoći), već se upija posmatranjem svijeta oko sebe, a najviše posmatranjem roditelja.
Djeci ne trebaju predavanja, već primjeri koje mogu slijediti.
Posao roditelja nije da stvaraju genije, već da odgajaju empatične i obzirne ljude koji znaju kako unijeti malo dobrote u često okrutan svijet. Ako želite odgojiti takvo dijete, ovih pet savjeta vam može pomoći da već danas počnete raditi stvari drugačije.
Budite im pravi primjer
Djeca uče iz onoga što radite, a ne samo iz onoga što govorite. Vaš stav prema konobaru koji je pogriješio prilikom naručivanja, vaša reakcija u saobraćajnoj gužvi ili način na koji razgovarate s operaterom dok je internet u kvaru - sve su to lekcije o ljubaznosti, piše The Times of India.
Pažljivo vas posmatraju. Zato im pokažite kako se to radi. Pridržite vrata strancu, zahvalite se prodavaču, nasmiješite se nekome ko izgleda tužno. Ovi mali trenuci ih uče više od bilo koje priče, pokazujući im kako da se ponašaju prema ljudima, posebno prema onima koji im ne mogu uzvratiti.
Tačno, ne sramoti se
Nijedno dijete nije savršeno. Otimat će igračke, vikati na svoju braću i sestre ili govoriti ružne stvari. To je normalan dio odrastanja. Ključ nije izbjegavati ove trenutke, već kako reagirati. Umjesto vikanja i sramoćenja, zastanite i ohrabrite ih da razmisle.
Pitajte ih kako se druga osoba osjeća i ponudite im prave riječi, poput: "Možete reći: 'Žao mi je što sam te povrijedio/la.'" Naučite ih kako preuzeti odgovornost i ispraviti stvari. To gradi njihovu emocionalnu inteligenciju i uči ih da ljubaznost ne znači biti savršen, već znati kako ispraviti grešku. Ovo je vještina koja mnogim odraslima još uvijek nedostaje.
Neka ljubaznost postane navika
Ljubaznost nije nešto što se praktikuje samo u posebnim prilikama. Trebala bi biti dio svakodnevnog života, a sve počinje kod kuće. Započnite razgovor o dobrim djelima tokom porodične večere. Pitajte ih: "Koja je jedna lijepa stvar koju ste danas učinili?"
Primijetite ljubaznost na televiziji ili u stvarnom životu i komentirajte je. Pomozite im da smišljaju male geste: ostavljanje lijepe poruke, pohvala prijatelju ili pomoć oko domaće zadaće. Neke porodice također koriste "teglu ljubaznosti" u koju stavljaju bilješke o dobrim djelima. Čitanje ovih bilješki na kraju sedmice je jednostavan ritual koji održava ljubaznost živom u domu.
Gledajte ljude, a ne probleme.
Mnogu djecu učimo da pomažu, ali ne uvijek i da se povežu. Doniraju odjeću ili hranu, ali bez da zaista razumiju priče ljudi kojima pomažu. Da bi ljubaznost bila iskrena, mora biti dublja. Razgovarajte sa svojom djecom o tome zašto je neko beskućnik ili zašto se drug iz razreda bori.
Potaknite njihovu radoznalost i nemojte je gušiti odgovorima poput "Samo budi ljubazan". Umjesto toga, pomozite im da razviju empatiju pokušavajući se staviti u tuđu kožu. Kada dijete nauči vidjeti osobu ispred sebe, a ne samo problem, njihova ljubaznost se temelji na stvarnom razumijevanju.
Dobar osjećaj je nagrada
Često zaboravljamo naučiti djecu da prepoznaju osjećaj koji ljubaznost donosi. Kada urade nešto lijepo, pitajte ih poslije: "Kakav je to osjećaj?" Neka uživaju u tom toplom osjećaju ponosa. Nagrada za ljubaznost ne bi trebala biti čokolada ili pohvala pred svima - nagrada je sam čin.
Najsnažnije ohrabrenje je vidjeti nečije lice kako se ozari zbog njihovog gesta. Neka to dožive, da lično uruče poklon, kažu lijepe riječi i vide osmijeh koji su stvorili. Na taj način uče da je najveća radost biti razlog nečije sreće.
