Iako se na prvi pogled čini kao posao za koji će vam uz pastu za poliranje i krpu trebati puno strpljenja, pravo oko će nakon završetka posla, a to može potrajati od minimalno dva pa do pet i više sati, prepoznati je li posao dobro obavljen.
Za noviji automobil svakako se preporučuje da posao obavi stručna osoba, a ako na vozilu bilo koje starosti primjetite sitne crtice (ogrebotine) koje pasta za poliranje može skinuti, u postupak možete obaviti i sami.
Naoružajte se strpljenjem i dobrim svjetlosnim uslovima kako biste na direktnom svjetlu provejrili koliko ste posao dobro obavili. Odabir odgovarajuće paste i sunđeraste (ili vunene) krpe izuzetno je bitan, a na tržištu postoje i različite boje samih sredstava za poliranje.
Planirate li polirati lak na cijelom vozilu, razmislite o kupovini uređaja koji polira površinu (tzv. polir-mašina), a isplati se u investiciju uključiti i prijatelje te zajednički uložiti novac u nešto što će vam ionako većinu vremena samo skupljati prašinu.
Poliranje za cilj može imati vraćanje sjaja laku vozila, naročito farbama poput crvene boje.
Možete ispolirati sitne ogrebotine koje nastaju od ljudi koji kretanjem između vozila malo zagrebu površinu boje. Ispod spoljne brave na vratima vozila takođe ćete primjetiti puno sitnih ogrebotina koje nastaju od noktiju i prstenja.
Pogledate li lak pod različitim uglovima, primjetićete kružne ogrebotine nastale nepravilnim pranjem; ako perete vozilo u automatskim perionicama "sa četkama" sigurno će postojati tragovi ogrebotina od četki, a na lak vozila utiče i ptičji izmet te koliko dugo nije bio uklonjen.
Laku smeta i smola sa drveća, a vremom negativno utiče i oksidacija laka.
Nešto veće ogrebotine, uz duboke crtice nastale od nečijeg ključa, teško ćete moći popraviti. Kao i trag vozila koje je pri izlasku s parkinga moralo dodirnuti baš vaš branik.
Ako ćete temeljno uklanjati više ogrebotina i zatim postizati visoki sjaj, proces može trajati gotovo cijeli dan, u zavisnosti od veličine vozila i hrapavosti površine koja se tretira.
Ako je lak jako oštećen, obratite se stručnjacima koji će provjeriti koliko su duboke ogrebotine i kakve su korekcije potrebne za proces obnove laka.
Kakav god proces poliranja napravili, nakon skidanja oštećenog gornjeg sloja laka pojaviće se neoštećeni sloj ispod, a rezultat će biti duboki sjaj i refleksija.
Prije početka postupka poliranja detaljno šamponom operite automobil i isperite svu prljavštinu te površine osušite čistom mikrofiber krpom. Nabavite glinu za dekontaminaciju kako biste uklonili nevidljive nečistoće.
Plastične i gumene dijelove zaštitite trakom kako ne bi ostali bijeli tragovi od paste i kako te površine ne bi izgubile svoju boju.
Odabir paste za poliranje je bitna stvar kako ne biste uklonili previše laka sa površine vozila jer se tokom poliranja koriste abrazivna sredstva.
Uvijek prvo testirajte pastu na manje vidljivom dijelu vozila. Pravilan pritisak i brzina rotiranja "polirke" (ako nećete sve ručno obavljati) ključni su za izbjegavanje oštećenja laka.
Polirajte kružnim pokretima, odredite dio koji ćete tretirati i završiti te zatim preći na sljedeći. Uvijek postupak provodite na hladnom laku i u hladu.
Možda ćete određene površine vozila morati više puta tretirati, a vrlo bitno je i pročitati uputstvo za korištenje – kod nekih pasti za poliranje efekat je mnogo bolji ako pasta na laku odstoji određeno vrijeme.
Paste za poliranje mogu biti različite: grube se koriste za uklanjanje dubljih ogrebotina i oksidacije, srednje grube služe za uklanjanje manjih ogrebotina i pripremu laka za finu obradu dok fine paste (završne) omogućuju postizanje visokog sjaja i uklanjanje sitnih nedostataka.
Nemojte za poliranje koristiti običnu krpu nego sunđerasti ili vuneni materijal.
Nakon završetka postupka potrebno je višak paste ukloniti s laka, a za to će vam poslužiti mikrofiber krpe jer su nježne prema laku, vrlo upijajuće i efikasno uklanjaju ostatke paste bez ostavljanja novih ogrebotina.
Najčešća greška kod samostalnog poliranja auta je nedovoljna priprema površine: ako automobil nije temeljno opran i dekontaminiran (npr. glinom), sitne čestice prljavštine mogu djelovati kao brusni papir i uzrokovati dodatne ogrebotine tokom poliranja.
Upotreba preagresivnih pasti, neprikladnih jastučića ili prejakih mašina može oštetiti lak. Važno je razlikovati abrazivne od finiširajućih pasti te koristiti odgovarajuće alate za svaki dio vozila. Preveliki pritisak ili prebrzo kretanje mašinom može stvoriti talase, zagrijati površinu i uzrokovati oštećenje laka.
Treća stvar o kojoj možda ne razmišljate je da tokom poliranja na otvorenom prostoru prašina, polen i druge čestice mogu pasti na lak i uzrokovati nove ogrebotine.
Detalj na koji mnogi zaborave: ako nakon poliranja ne nanesete vosak ili keramički premaz, lak ostaje nezaštićen i brzo gubi sjaj.
Tu je i nedostatak iskustva, što često vodi do razočaranja ili trajnih oštećenja. Na primjer, plastični djelovi (branici, retrovizori, lajsne) često su prekriveni tanjim slojem laka pa ih treba polirati vrlo pažljivo, sa finijim pastama i mekim jastučićima kako se ne bi oštetila površina ili stvorile mrlje.
Hromirani dijelovi zahtjevaju posebne paste namijenjene hromu koje neće uzrokovati oštećenje.
Ako odlučite posao prepustiti stručnjacima, unaprijed ste se riješili mnogih strahova. Profesionalci znaju procijeniti debljinu laka, vrstu oštećenja te odabrati optimalne proizvode i tehnike.
Stručnjaci znaju kako izbjeći mrlje, a nestručna ruka može čak i "spaliti" površinu laka, što se može dogoditi kod mašinske obrade. Uzmite u obzir i da servisi koriste profesionalne polir uređaje, abrazive i zaštitne premaze koji su efikasniji i sigurniji od proizvoda za kućnu upotrebu.
Nakon završetka postupka, koji uključuje višeslojno poliranje, poželjno je nanijeti zaštitne premaze koji traju znatno duže od kućnih rešenja.
A šta je sa farovima?
I dok je poliranje laka jednostavniji posao, posebna tema su farovi izrađeni od plastike koji oksidiraju i gube providnost pa ih treba polirati posebnim pastama i sredstvima za obnovu. Ne preporučuje se korištenje kućnih pripravaka poput limuna ili paste za zube jer donose samo kratkoročne rezultate.
Farove prvo temeljno operite toplom vodom i auto-šamponom, a zatim ih dobro osušite mikrofiber krpom.
Dijelove oko fara zaštitite trakom kako ne biste oštetili boju ili plastiku. Za brušenje koristite isključivo mokri brusni papir različitih granulacija (npr. 800, 1500, 3000), uvijek održavajte površinu vlažnom i postupno prelazite na finije granulacije.
Preveliki pritisak ili prebrza polirka može pregrijati i oštetiti plastiku fara. Nakon brušenja i poliranja dobro isperite i očistite farove kako biste uklonili sve ostatke paste i nečistoća te nanesite zaštitni sloj, odnosno UV premaz ili lak za plastiku kako bi farovi duže ostali providni i otporni na ponovno matiranje.
Stakla na farovima takođe zahtjevaju pažljiv pristup kako se ne bi oštetila pa prije početka poliranja alkoholom i glinenim brisačem uklonite svu prašinu i masnoće, a u radu nemojte koristiti paste za lak jer nisu namijenjene staklu.
Tokom mašinskog poliranja staklo se zagrijava te može doći do pucanja ili izobličenja. Povremeno poprskajte staklo destilovanom vodom i radite u kraćim intervalima kako biste spriječili pregrijavanje.
Krajnji rezultat poliranja bilo kog dijela vozila (staklo, plastika, lak) zavisiće najviše od vaše spretnosti i kvaliteta sredstva koje koristite. Ako niste sigurni u sebe, posao prepustite stručnjacima.
