Novi automobili na starim leđima građana: Nikšićeva vlada ponovo pokazuje ko su im prioriteti.
Dvaest novih sjajnih automobila stiglo je na parking Vlade Federacije BiH, svaki od njih svjedok groteskne stvarnosti u kojoj živi običan građanin. Dok Nermin Nikšić i njegova svita sjede u udobnim kožnim sjedištima, vozajući se u vozilima vrijednim 1,6 miliona maraka, hiljade građana Federacije BiH tiho umiru, bespomoćni u zagrljaju urušenog zdravstvenog sistema.
Smjena prof. Sebije Izetbegović s mjesta generalne direktorice KCUS-a bila je najavljena kao prekretnica, početak novog doba. Umjesto toga, kolo koje je krenulo niz brdo sad se potpuno otelo kontroli. Agonija se nastavlja, a najveći gubitnici u ovoj igri su pacijenti. Oni koji su, ne svojom voljom, osuđeni na čekanje. Na smrt.
Život na čekanju, a smrt ne čeka
Na KCUS-u, situacija je haotična, gotovo apokaliptična. Liste čekanja nikad duže, lijekovi za liječenje najtežih oboljenja ponovo nedostupni, a terapije rezervisane samo za one koji imaju sredstva da ih sami kupe. Ostali, oni koji su ostavljeni na milost i nemilost urušenog sistema, čekaju. Čekaju u nadi da će država, koju svaki mjesec finansiraju kroz poreze, konačno ispuniti svoju osnovnu funkciju – da ih zaštiti. Ali nade sve manje, a smrti sve više.
Neka se vlada vozika dok narod umire
Dok se Nikšić i njegovi voze na naš račun, pacijenti sa karcinomom pluća, debelog crijeva, dojke, umiru. U najvećem kliničkom centru, gdje bi se trebalo liječiti na stotine oboljelih dnevno, nema lijekova, nema nade, nema života. Građani, ogorčeni i nemoćni, svakodnevno svjedoče o nehumanim uslovima, o tome kako su prisiljeni tražiti spas u privatnim klinikama, nadajući se da će im država refundirati troškove koji bi trebali biti pokriveni iz zdravstvenog sistema.
"Elita na točkovima: Dok se Vlada FBiH vozi u luksuzu, narod tone u dugove"
Ali to se ne dešava. Umjesto toga, privatni budžeti se pune dok KCUS propada. Propada jer nema novca za osnovne stvari – lijekove, opremu, osoblje. I dok Nikšić i njegovi kolege troše milione na luksuzne automobile, bolesnici ostaju bez terapija, bez nade, bez života.
Gubitak povjerenja: Građani u borbi s vjetrenjačama
Ne mogu da ne izrazim gnjev prema onima koji bi trebali biti čuvari našeg zdravlja, a koji su odabrali udobnost službenih automobila umjesto da ulože novac u spasavanje života. Jer, zašto bi se brinuli o pacijentima koji čekaju na neophodne terapije, kada je mnogo udobnije sjediti u novom automobilu, uživati u luksuzu i zaboraviti na odgovornost koja dolazi s funkcijom?
Građani su, s pravom, izrevoltirani. Njihov bijes, njihovo razočaranje, odjekuje kroz svaku riječ izrečenog protesta. “Morel' se vozak naokolo, premijeru? Jel udobno vašim g.....ma debelim od nerada i krkanja na naš račun?” – piše ogorčeni građanin, glas svih onih koji se svakodnevno bore za svoje pravo na život u zemlji koja ih je odavno izdala.
Ovo nije samo priča o novim automobilima. Ovo je priča o prioritetima, o vrednovanju luksuza iznad života, o vlasti koja se bahato razbacuje novcem, dok njeni građani umiru u tišini. U sistemu koji je zakazao, koji više ne služi narodu, već samo sebi.
I dok političari voze svoje nove automobile, naša stvarnost postaje sve mračnija, sve neizdržljivija. Jer na kraju dana, kada političari parkiraju svoje limuzine i legnu u svoje udobne krevete, pacijenti ostaju sami sa svojim bolestima, sa svojim strahovima i sa sviješću da su zaboravljeni. A to je najveći grijeh ove vlasti – zaboraviti one koji su ih tu doveli.
