Predsjednik SNSD-a, Milorad Dodik ponovo je otvorio front političkih optužbi protiv Bosne i Hercegovine i bošnjačkih političkih i poslovnih krugova, ovaj put kroz izjave koje je dao ruskoj državnoj agenciji TASS.
Tvrdnjom da je predsjednik Volodymyr Zelenskyy navodno pokušao kupiti municiju od “bosanskih muslimana” u vrijednosti od 400 miliona dolara, Dodik je plasirao ozbiljne optužbe bez konkretnih dokaza, otvarajući pitanje političkih motiva iza takve retorike.
Njegove izjave dolaze u trenutku pojačanih međunarodnih tenzija između Rusije i Zapada, ali i sve intenzivnijeg praćenja tokova naoružanja prema Ukrajini. Upravo zbog toga Dodikove riječi imaju mnogo širu dimenziju od dnevne politike u Bosni i Hercegovini. One se uklapaju u narativ koji nastoji prikazati BiH kao prostor sumnjivih vojnih i političkih operacija, dok se istovremeno pažnja pokušava skrenuti sa drugih regionalnih aktera koji se već nalaze pod lupom Moskve.
Međutim, činjenice pokazuju potpuno drugačiju sliku. Prema važećim zakonima Bosne i Hercegovine, izvoz oružja i municije moguć je isključivo uz strogo definisane dozvole državnih institucija. Zemlje zahvaćene ratnim sukobima nalaze se pod posebnim režimom kontrole, a izvoz u Ukrajinu praktično je onemogućen upravo zbog međunarodnih procedura i sigurnosnih ograničenja.
Direktor Sektora za industriju i usluge Privredne komore Federacije BiH Almin Mališević jasno je naglasio da nije moguće realizovati takav izvoz bez saglasnosti nadležnih organa. Time Dodikove tvrdnje ostaju bez institucionalnog uporišta, ali politička šteta koju proizvode već je učinjena.
Posebno je značajno da se Dodik u svojim izjavama ne obračunava s konkretnim kompanijama ili pojedincima, nego koristi formulaciju “bosanski muslimani”, čime cijelu priču pokušava etnički i politički obojiti. Takva retorika već godinama predstavlja jedan od ključnih mehanizama njegove političke strategije — stvaranje slike o Bošnjacima kao sigurnosnom i geopolitičkom problemu pred međunarodnom javnošću.
Ministar odbrane BiH Zukan Helez Dodikove tvrdnje tumači kao pokušaj prebacivanja fokusa sa Srbije, koja se i ranije suočavala s optužbama da indirektno ili preko posrednika omogućava dotok municije prema Ukrajini. Upravo tu leži ključni politički kontekst cijelog slučaja.
Rusija posljednjih mjeseci pojačava pritisak na zemlje koje, direktno ili indirektno, vojno podržavaju Ukrajinu. U takvim okolnostima Dodik, koji održava bliske političke odnose s Moskvom, očigledno pokušava demonstrirati lojalnost ruskim interesima kroz narativ koji odgovornost prebacuje na političko Sarajevo i bošnjačke strukture.
Ipak, dio priče koji Dodik koristi za svoje optužbe vjerovatno ima korijen u slučaju nekadašnjeg preduzeća Vitezit i poslovima kompanije WDG Promet. Riječ je o kompleksnoj međunarodnoj istrazi koja uključuje sumnje u zloupotrebu novca namijenjenog za nabavku oružja za Ukrajinu, ali taj predmet nema veze sa zvaničnim izvozom bh. namjenske industrije prema Ukrajini.
Prema dostupnim informacijama, istražni organi ispituju tokove novca, avansne uplate i kupovinu imovine nekadašnjeg Vitezita, dok su u cijeli slučaj uključena i pravosuđa drugih evropskih država. Upravo zbog međunarodnog karaktera istrage, slučaj je postao pogodan teren za političke manipulacije i različite interpretacije.
Dodatne kontroverze pojavile su se i oko investitora povezanih sa američkom kompanijom Regulus Global te poslovnih aktivnosti Akosa Horvata, za kojeg ministar Helez tvrdi da je raspolagao velikim sredstvima ukrajinske strane i dio novca usmjeravao prema kupovini udjela u domaćim kompanijama namjenske industrije poput Binas i Pretis.
Sve to pokazuje da iza cijele priče postoji složen splet međunarodnih poslovnih interesa, pravosudnih istraga i geopolitičkih pritisaka. Međutim, Dodikova interpretacija tih događaja očigledno ima drugačiji cilj — političku konstrukciju kojom se Bosna i Hercegovina pokušava prikazati kao destabilizirajući faktor u evropskom sigurnosnom prostoru.
Takva strategija nije nova. Već godinama se kroz različite političke izjave pokušava stvoriti percepcija da su bošnjačke političke i društvene strukture povezane s međunarodnim sigurnosnim prijetnjama, radikalizmom ili sumnjivim međunarodnim mrežama. Problem je što takve izjave, iako često neutemeljene, ostavljaju posljedice na međunarodni ugled države.
U vremenu kada je evropska sigurnost ozbiljno uzdrmana ratom u Ukrajini, svaka javno izrečena optužba koja se odnosi na ilegalnu trgovinu oružjem dobija posebnu težinu. Zato političke manipulacije ovakve vrste više nisu samo pitanje unutrašnjih sukoba u BiH, nego direktno utiču na međunarodni položaj zemlje i njene odnose sa zapadnim partnerima.
Zbog toga brojni analitičari upozoravaju da institucije Bosne i Hercegovine više ne mogu ignorisati ovakve nastupe. Jer kada politička propaganda počne oblikovati međunarodnu percepciju države, posljedice se ne mjere samo dnevnim političkim poenima, nego dugoročnim povjerenjem saveznika i investitora.
Nemate više poruka s najnaprednijim Free
