Za nešto više od mjesec dana, tačnije 8. februara, građani Republike Srpske “pozvani” su da učestvuju u ponovljenom glasanju za predsjednika entiteta.
Na papiru – izbori; u stvarnosti – dobro smišljena farsa. Na ukupno 136 biračkih mjesta u 17 gradova, građani će, navodno, imati priliku birati. Ali iskustvo i dosadašnja praksa jasno pokazuju da riječ “slobodni izbori” ovdje nema nikakvu težinu.
U gradovima poput Banje Luke, Stanara, Lopara, Ugljevika, Osmaka, Vlasenice, Nevesinja, Gacka, Ruda, Bileće, pa čak i u Brčko distriktu, izbori će se održati na samo jednom biračkom mjestu. To nije slučajnost. To je sistemska koncentracija moći i kontrole. U drugim gradovima, poput Zvornika, Doboj, Laktaša i Bratunca, broj biračkih mjesta je veći – ali ne zato što bi birači imali izbor, nego zato što je lakše manipulisati masom i kontrolisati rezultate tamo gdje je najveći broj glasova.
Zakoni postoje samo na papiru
Formalno, predsjednike i zamjenike biračkih odbora imenuje CIK BiH. Oni, navodno, ne smiju biti povezani s političkim partijama. Ali praksa je neumoljiva: nije bitno ko stoji na papiru – bitno je ko drži konce iza kulisa. Dosadašnji izbori su pokazali da imena na spisku nikoga ne štite, jer odgovornost nikada nije postavljena pred lice pravde.
Koliko je demokracija u RS stvarno slobodna, najbolje ilustruje činjenica da više od dvije hiljade ljudi može glasati bez ijednog važećeg identifikacionog dokumenta – i niko ne snosi posljedice. Niko! Pa opet, oni isti ljudi bi mogli ponovo glasati 8. februara, a da pravosudne i policijske institucije, navodno nadležne, ostaju nijeme.
Šutnja institucija – vješti saveznik manipulacija
Tužilaštvo BiH i SIPA, institucije koje bi trebale štititi zakon, već godinama pokazuju zastrašujuću šutnju. Svaki pokušaj da se dokumentuje izborna prevara završava u praznini. U slučaju direktora SIPA-e Darka Ćuluma jasno je da je riječ o čovjeku koji služi interesima Milorada Dodika. Glavni tužilac Tužilaštva BiH, Milanko Kajganić, svojim odlukama samo produbljuje sumnju da radi u korist Dodika – obustava istrage za napad na ustavni poredak, između ostalog, je primjer te prakse.
U takvom sistemu, govoriti o “fer i poštenim izborima” je apsurd, farsa i uvreda za svakog građanina RS koji očekuje barem minimum pravne zaštite i transparentnosti.
Isti scenarij, iste prevare
Ono što najviše zabrinjava jeste činjenica da se dosadašnje nepravilnosti neće ispraviti. Glasanje u ime čitavih porodica, dopisivanje glasova jednom kandidatu i oduzimanje drugom, glasanje sa isteklim dokumentima – sve to je realnost koja prijeti da se ponovi. Nema garancije, nema odgovornosti, nema sankcija. Samo isti stari model kontrole i manipulacije, gdje se izbori ponavljaju, ali rezultati i metode ostaju iste.
Ako Tužilaštvo BiH i SIPA ne reagiraju po službenoj dužnosti sada, cijela farsa 8. februara postaje legitimna podvala: legalizovana krađa glasova pod plaštom zakona.
Izbori ili predstava za javnost?
Ponovljeni izbori u RS ne trebaju biti posmatrani kao demokratski proces – oni su izborna predstava, pažljivo režirana kako bi SNSD i Milorad Dodik ostali na vrhu. Građani koji očekuju poštene izbore riskiraju da budu ponovo prevareni, dok institucije koje bi trebale da štite zakon odmahuju rukom.
Ako zakon i pravda ne budu osigurani, ponovljeni izbori 8. februara neće biti ništa drugo nego perpetuum mobile izbornih manipulacija, gde se ista farsa ponavlja sve dok građani i dalje vjeruju da postoji izbor.
