U Bosni i Hercegovini posljednji popis stanovništva proveden je 2013. godine, što znači da je zemlja već odavno premašila zakonski i logički rok od deset godina između dva popisa. Umjesto da se 2023. uradi nova „inventura“ naroda i života, BiH je danas zaglavljena u političkoj blokadi u kojoj se ni ne nazire pokretanje priprema za novi popis.
Ako se nastavi ovakva pasivnost vlasti, novi popis mogli bismo vidjeti tek 2028., a realnije 2030. godine — punih 17 godina nakon posljednjeg. Do tada, BiH će se oslanjati na procjene, pretpostavke i političke interpretacije, a ne na činjenice i realne brojke.
Između stvarnosti i statistike
Prema popisu iz 2013. godine, Bosna i Hercegovina je imala nešto više od 3,5 miliona stanovnika. No, već tada su mnogi upozoravali da je stvarni broj znatno manji, jer su popisani i oni koji su odavno život preselili u Njemačku, Austriju, Švedsku, Norvešku...
Procjene danas govore da je broj stanovnika u zemlji manji za između 300.000 i 500.000 ljudi u odnosu na tadašnje podatke. Drugim riječima, u BiH danas možda ne živi ni 3 miliona ljudi — broj koji se rapidno smanjuje iz godine u godinu.
Odlaze mladi, vraćaju se stari
Najveći gubitak osjeća se u generacijama koje su trebale nositi razvoj zemlje. Mladi, visokoobrazovani ljudi u sve većem broju odlaze, dok se u zemlju uglavnom vraćaju penzioneri koji žele u poznatom okruženju provesti ostatak života.
Starosna struktura stanovništva ubrzano stari, a BiH se pretvara u društvo bez demografske budućnosti. Taj proces već se vidi na terenu — sve više škola, posebno u manjim mjestima, zatvara svoja vrata zbog nedostatka djece.
Škole bez učenika, bolnice bez osoblja
Masovni odlazak mladih porodica ostavlja dugoročne posljedice po obrazovni sistem, dok je zdravstveni sektor već na rubu izdržljivosti. Ljekari, medicinske sestre i tehničari među prvima su koji napuštaju zemlju, a vlasti nisu ponudile nikakav ozbiljan plan da ih zadrže.
Zdravstveni sistem se suočava s problemom nedostatka osoblja i sve većeg broja starijih pacijenata, dok obrazovni sistem ima suprotan problem – višak nastavnika, a manjak učenika.
Regionalna stvarnost – ista sudbina Balkana
Iako BiH nije usamljena u ovom demografskom kolapsu, razlozi odlaska njenih građana su daleko dublji. U Srbiji, Crnoj Gori ili Sjevernoj Makedoniji mladi takođe odlaze, ali u BiH je to postalo pitanje očaja, a ne prilike. Ovdje ljudi ne odlaze da bi živjeli bolje – odlaze jer više ne vide nikakvu šansu da će ikada biti bolje.
Dok zemlje Evropske unije, suočene s nedostatkom radne snage, olakšavaju uslove za zapošljavanje stranaca, BiH i dalje čeka „politički konsenzus“ i raspravlja o formularima i popisnicama.
Politička volja – najveći neprijatelj istine
Organizacija popisa stanovništva u BiH zahtijeva ogroman logistički i tehnički napor, ali ključni problem nije novac, već politika. Trošak od oko 60 miliona KM za državu nije nerješiv, ali prepreka je u nedostatku volje da se proces uopće pokrene.
Posebno dolazi do izražaja otpor iz entiteta RS, gdje se svaka tema koja uključuje zajedničke državne institucije automatski pretvara u pitanje „nadležnosti“.
Čak i da danas neko politički odobri popis, za njegovu pripremu bile bi potrebne najmanje dvije godine – što znači da bi, u najboljem slučaju, mogao biti proveden tek 2028. godine.
Zemlja bez brojeva – društvo bez pravca
Bez redovnog popisa stanovništva, Bosna i Hercegovina hoda naslijepo. Ne zna koliko ima stanovnika, koliko radnika, koliko učenika, koliko starijih građana, niti kakve su stvarne potrebe u zdravstvu, obrazovanju i ekonomiji.
Država koja ne zna koliko ima ljudi, ne može znati ni kome, ni kako da pomogne. A dok političari odlažu „inventure“ naroda, BiH sve više liči na praznu kuću čiji vlasnici nisu sigurni ni jesu li još tu – ili su već svi otišli.
