U Rektoratu Univerziteta u Sarajevu danas je održan okrugli sto pod nazivom “Nenaučene lekcije iz savremene historije”, povodom 77. godišnjice usvajanja Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida i 30. godišnjice genocida u Srebrenici.
Učesnici skupa su istakli da, iako negiranje genocida predstavlja nastavak genocidne politike u Bosni i Hercegovini, u naučnom i međunarodnom pravnom diskursu takvo negiranje nema nikakav značaj – genocid je pravno utvrđen, naučno potvrđen i predstavlja nepobitnu pravnu činjenicu.
Direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Muamer Džananović, poručio je da usvajanjem Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida nije izrečeno obećanje “nikad više”. Prema njegovim riječima, brojne druge konvencije nisu spriječile masovne zločine u 20. stoljeću, niti u 21. stoljeću.
- I danas, nažalost, svjedočimo masovnim ubijanjima širom svijeta, posebno u Gazi, agresiji na Ukrajinu i tako dalje. Ali, iako pravda nekad dođe jako kasno, postojanje međunarodnog pravnog okvira je potvrda da će svi zločini i zločinci jednog dana doći na red i biti procesuirani. Srbija je prva država koja je proglašena odgovornom u kontekstu nesprječavanja zločina genocida – rekao je Džananović.
Profesor Univerziteta u Melburnu, Hariz Halilović, istakao je da je genocid u Bosni i Hercegovini pravno utvrđen kao “genocid u i oko Srebrenice“ te da je ta činjenica čvrsto utemeljena u međunarodnoj naučnoj i pravnoj literaturi. On je naglasio da negiranje genocida predstavlja nastavak genocidne politike, ali da takve tvrdnje nemaju nikakav značaj u akademskom i međunarodnopravnom diskursu. Halilović je podsjetio da je rad Haškog tribunala bio ključan za uspostavu Međunarodnog krivičnog suda (ICC), te da međunarodne pravosudne institucije, uključujući ICC i Međunarodni sud pravde, i danas djeluju u slučajevima teških povreda međunarodnog prava.
On je naveo primjere procesuiranja Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića i Ratka Mladića kao potvrdu da počinitelji na kraju odgovaraju za svoje zločine. Halilović je zaključio da kontinuirano negiranje genocida pokazuje postojanje neprevladanih destruktivnih politika te da je od ključnog značaja nastaviti naučno istraživanje kako bi se očuvala historijska istina i unaprijedila kultura prevencije.
Dekan Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici, prof. dr. Enis Omerović, naglasio je da je Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida jedan od najvažnijih međunarodnih pravnih instrumenata savremenog međunarodnog poretka, čija se načela primjenjuju pred međunarodnim tribunalima i sudovima u različitim kontekstima. On je podsjetio da Konvencija uspostavlja ključne obaveze, uključujući zabranu počinjenja genocida kako na individualnom, tako i na državnom nivou, te da je zabrana genocida normativno obavezujuća (jus cogens) za sve države, neovisno o tome da li su potpisnice Konvencije ili ne.
Omerović je naglasio da je zločin genocida po prvi put pravno definiran 1948. godine u članu II Konvencije, a da sve do 1993. godine i osnivanja Haškog tribunala za bivšu Jugoslaviju nije postojala praksa međunarodnih sudova koji bi primjenjivali i tumačili ovu definiciju. Presude Haškog tribunala, posebno u predmetima vezanim za genocid u Srebrenici u julu 1995. godine, dale su prvo sveobuhvatno pravno tumačenje ključnih odredbi Konvencije.
Omerović je upozorio da današnje vrijeme karakteriše politička manipulacija, relativizacija i glorifikacija međunarodnih zločina, uključujući one pravosnažno presuđene pred domaćim i međunarodnim sudovima, što se može podvesti pod šire okvire negiranja genocida i potkopavanja sudski utvrđenih činjenica.
- Borba za istinu nije isključivo pravna borba. Ona se vodi i kroz međunarodne dokumente, ali i na diplomatskom i političkom planu. Ne možemo očekivati da će se samo pravnici izboriti u sudnicama. Ako država želi aktivno suzbijati negiranje genocida, mora djelovati i pravnim i diplomatsko-političkim sredstvima – zaključio je Omerović.
