Genijalnost izrealskog genocida nad Plasetincima: Neće biti vremena ni prostora za memorijalizaciju
Pojedini akademici oksidenta već su nas počeli ubjeđivati da ovo što danima gledamo uživo nije genocid. I nije!
Ovo je nešto veće. Genocid je decenijama držao poziciju superlativa među zločinima protiv čovječnosti, termin za kojim se poseže samo u krajnjim slučajevima i termin koji nema goru, veću, strašniju alternativu. To je nešto najgore što ljudi mogu počiniti, najveći grijeh, plan skovan direktno u paklu. Ipak, ovo što svi danima gledamo uživo zahvaljujući šaci slobodnih novinara, ne može se čak ni na silu formulisati kao genocid i razvući na definiciju prihvaćenu u akademskim krugovima.
Ovo je nešto novo, veće, gore, superlativ dosadašnjeg superlativa i za njeg će nam trebati posve nova riječ.
Ključna riječ za genocid je faza. Deset prihvaćenih faza genocida u nauci nas upućuje na zaključak (i činjenicu) da je genocid proces, da ima svoj kontinuitet, da, recimo to u najjednostavnijim riječima, traje i nakon čina ubijanja. Ovdje se slučaj Izraela i Palestine već ne uklapa. Logika nalaže da postojanje faza u jednom procesu znači da one idu jedna za drugom, sljedeća nasljeđuje prethodnu tek nakon što ona završi.
Nema preplitanja i nema vremenske paralele između njih, svaka ima svoje vrijeme početka i kraja. Ova se logika, nažalost ne uočava u izraelskom poduhvatu. Ovdje dolazi do potpune rekonstrukcije i sve faze se izvršavaju odjednom, u isto vrijeme, paralelno, sinhronizovano. To više nisu faze. To su sinhronizovani i koordinirani segmenti koji istovremeno rade na brisanju palestinske države sa svjetske mape.
U isto vrijeme, Izrael izvršava dehumanizaciju, organiziranje, progon, istrebljenje i - ono što je do sad bilo nemoguće zamisliti za uraditi prije završetka ovih faza - poricanje. Iako čin progona i istrebljenja još uvijek nije priveden kraju, poricanje je već uveliko na snazi i sada ima još jednu dimenziju - umjesto jednostavnog poricanja istine, ona se okreće u kontra smjeru i zločinci su sada žrtve, a žrtve su zločinci.
Da li je za ovo što Izrael radi prikladno naći posve novu riječ ili je bolje posmatrati kao usavršenu, “newly released 14.0 verziju genocida”, to nije na meni da odlučim, ja samo pokušavam prikazati zašto ovo moramo posmatrati kao nešto veće, drugačije, gore. Ovakav projekt je najviša umjetnost kovanja genocida, ovo je plan o kojem Hitler nije ni sanjao, ovo je verzija genocida koja čelnicima RS-a nije mogla ni pasti na pamet.
Ovo je sve odjednom genocid. Nijedan zločinac u historiji zločina nad čovječnošću nije mogao ni sanjati da će jedna država iza svojih leđa imati međunarodnu zajednicu, međunarodne organizacije, države potpisnice Deklaracije o ljudskim pravima, vojne i finansijske resurse, medije, akademiju, famoznu slobodu govora, demokratiju, poznate ličnosti, brendove, društvene mreže i Marka Zuckerberga koji cenzuriše objave običnim smrtnicima od 300 pratioca, sve ovo navedeno kao instrumente u izvršavanju genocida nad genocidima.
Da stvar bude fascinantnija i užasnija, ovaj se izvršava u miru. Nema opšteg stanja haosa, nema Trećeg svjetskog rata u kojem svako bježi da spasi vlastitu glavu. Hitleru je horor Drugog svjetskog rata dao odriješene ruke da neometano izvede Holokaust. Mladić je Srebrenicu izveo pod plaštom 'građanskog rata u Jugoslaviji'. Izraelci čine genocid u miru.
Jedan od segmenata koji su Izraelci neiskazivo dobro usavršili u svojoj umjetnosti izvođenja genocida jeste dehumanizacija. Palestinci nisu ljudska bića, Palestinci su životinje. Nakon napada Hamasa, izraelski ministar odbrane Yoav Gallant dao je izjavu u kojoj najavljuje napad na pojas Gaze riječima: "borimo se protiv ljudskih životinja". Bilo bi naivno i suprotno svemu što znamo u psihologiji, tvrditi da su svi Izraelci, Jevreji, zapadnjaci i svi oni koji navijaju za Izrael zla i neempatična bića koja mrze nenaoružanu djecu u pojasu Gaze.
Naravno da nisu i razlozi njihove nedvosmislene podrške genocidu kriju se u izvođenju peformansa dehumanizacije Palestinaca na globalnoj pozornici. Udruženi poduhvat akademije, poznatih ličnosti, društvenih mreža i cenzurisanja koje je počelo na istim, ubijedio je milione na ovoj planeti da je zemlja koja trenutno bombarduje tri države ugrožena žrtva. Vojsci Republike Srpske je u julu 1995-te bilo nezamislivo objaviti u novinama sliku Bošnjaka zarobljenih u logoru sa naslovom: pogledajte Srbe u logoru, zatvorene od strane militantnih muslimana. Izvrtanju činjenica su se posvetili tek u narednim godinama kada je počeo proces dokazivanja istine. Izrael se pobrinuo da ni ovaj zadatak ne ostavi za kasnije.
Justin Bieber, Jamie Lee Curtis i mnoge druge poznate ličnosti su podijelile sliku razorene Gaze uz hastag #IstandwithIsrael. Za slike spaljenih izraelskih novorođenčadi koje su puštene da kruže twitterom se ispostavilo da su al generated. Razbijanje ovog mita spalo je na ramena par nepotkupljivih medija, palestinsku dijasporu i stanovnike Gaze čiji telefoni još uvijek nisu zatrpani pod ruševinama.
Na strani istine ostali su palestinski tikTok i twitter nalozi.
Još jedna važna obzervacija u izostanku faza u ovom slučaju jeste ta da se ukidanjem faza ukida i sam proces, što znači da ovaj genocid nema budućnost, nema svoj epilog, cijela poenta organizovanog izvođenja svih faza najedanput jeste ta da se ne ostavi kontinuitet u vremenu koji bi preživjelim Palestincima ostavio prostora za uspostavljanje kulture sjećanja i dokazivanje istine par decenija poslije. Izrael se ne želi zamarati time, ne želi 30 godina poslije današnjeg datuma ulagati sredstva da poriče učinjeno i izvrće činjenice.
Nastojanje Izraela je da nakon 30. godina ne postoji ni slabo umrežena dijaspora preživjelih Palestinaca kojoj bi palo na um da svoju traumu pokuša definisati. Cilj je završiti sve odmah, istrijebiti, poreći, izvršiti amneziju nad stanovništvom planete Zemlje i staviti tačku na postojanje Palestine. Ako se nekad nekome omakne njeno ime kao fusnota na arapskom jeziku u nekom nebitnom univerzitetskom članku, to će čisto biti maleni propust koji niko neće primijetiti.
Zašto je ova izraelska usavršena i neprevaziđena verzija genocida genijalna? Iz dva razloga.
Prvi je već elaboriran u prethodnom paragrafu: ne ostavlja žrtvama ni dostojanstvo epiloga. Neće biti memorijalnog centra, neće se slučaj odnijeti na Međunarodni sud pravde niti će se Palestina ikada spomenuti u kontekstu genocida u akademskim krugovima. Kultura sjećanja, kao zadnji trzaj da se trauma formira u opomenu, neće biti uspostavljena. Drugo, gaženjem do sada poznatog poimanja genocida i odstupanjem od ispunjavanja uvjeta za isti po prihvaćenim definicijama, Izrael se osigurao da ovaj njihov performans niko neće nazvati genocidom. Jer to i nije. Jer nema faze. Jer proces i kontinuitet ne postoje. Genocid, toliko genijalno izvršen, da ga niko nikad neće ni nazvati genocidom.
A kada na kraju svega izraelske trupe uđu u pojas Gaze, i kada njihov Ratko Mladić sa osmijehom na licu pogleda u kameru i kaže: "poklanjam ovaj dio vjekovne jevrejske zemlje svom narodu na ovaj sveti dan, kao osvetu za sve ono što su nam uradili, a sada pravac Zapadna obala!", pomenute riječi će nam se učiniti bolno poznato, jer ovaj put smo mi bili “zapad koji je nijemo gledao”.
