Izvještaji navode da Washington razmatra povlačenje američkih snaga iz NATO-ovih snaga na Kosovu (KFOR), što je izazvalo negativne reakcije u Washingtonu i širom Evrope...
Zastupnici iz obje stranke u Kongresu, saveznika NATO-a i regionalnih vlada odgovorili su na izvještaj upozorenjem da bi prerano povlačenje moglo destabilizirati krhku sigurnost Zapadnog Balkana i ohrabriti Rusiju i Srbiju.
SAD trenutno doprinose KFOR-u sa oko 600 vojnika, multinacionalnim mirovnim snagama koje broje između 4.500 i 4.800 ljudi, i vode Regionalnu komandu Istok iz Kampa Bondsteel, u blizini grada Uroševca. Baza, izgrađena 1999. godine, jedna je od najvećih američkih vojnih instalacija u Evropi i vitalno logističko i operativno središte NATO-a u regiji.
Američko osoblje na Kosovu pruža širok spektar sposobnosti, uključujući obavještajne podatke, logistiku i komandnu podršku. Također učestvuju u zajedničkim vježbama i redovnim rotacijama u kojima učestvuju jedinice američke Nacionalne garde, što odražava kontinuiranu operativnu ulogu misije u održavanju stabilnosti i spremnosti u regiji. Ovo ostaje žestoko osporavano područje od izbacivanja Srbije iz NATO-a 1999. godine. Beograd ne priznaje svog balkanskog susjeda i redovno dolazi do kretanja trupa i građanskih nemira.
KFOR djeluje pod nadležnošću NATO-a i ima mandat da osigura "sigurno okruženje" i slobodu kretanja za sve zajednice na Kosovu. Pravni okvir za te snage obezbijeđen je Rezolucijom 1244 Vijeća sigurnosti UN-a, kojom je odobreno međunarodno sigurnosno prisustvo nakon završetka rata.
Na početku misije 1999. godine, KFOR se sastojao od skoro 50.000 multinacionalnih vojnika, uključujući veliki američki kontingent. Američke snage su igrale centralnu ulogu u stabilizaciji teritorije u neposrednom poslijeratnom periodu, kada Kosovo nije imalo funkcionalne sigurnosne institucije ili strukture.
Misija je postepeno prešla s aktivnog upravljanja sukobima na dugoročne mirovne operacije, a broj vojnika se smanjivao kako se sigurnosna situacija poboljšavala. Uloga SAD-a ostala je strateški važna zbog svog liderstva u komandnoj strukturi NATO-a i svojih operativnih sposobnosti.
Interne diskusije Trumpove administracije o politici prema Kosovu dio su šireg pregleda globalnih vojnih obaveza, koji se očekivao prošle godine, ali još nije objavljen. Zvaničnici su naglasili potrebu za efikasnijom raspodjelom resursa i ohrabrivanjem saveznika da preuzmu veću odgovornost za regionalnu sigurnost.
Državni sekretar Marco Rubio signalizirao je da Washington ponovo procjenjuje raspoređivanje snaga u inostranstvu kako bi utvrdio gdje su američka vojna sredstva najpotrebnija. Pregled odražava strateški pomak prema odvraćanju od velikih sila i jača osnovnu misiju NATO-a, a to je zaštita članica sporazuma.
Jedan argument se fokusira na raspodjelu tereta. Evropske nacije doprinose sa oko 65% trupa KFOR-a (Italija trenutno ima najveći broj), a američki zvaničnici vjeruju da bi one trebale preuzeti veći dio preostalih odgovornosti. Zagovornici smanjenja uloge SAD-a kažu da evropske zemlje imaju resurse i geografsku blizinu za upravljanje stabilnošću na Zapadnom Balkanu.
Međutim, mogućnost povlačenja stvorila je značajnu dvostranačku zabrinutost u američkom Kongresu. Dana 12. marta, dvanaest zakonodavaca iz obje stranke upozorilo je Rubia da bi prerano smanjenje američkih snaga moglo imati negativne posljedice u cijeloj regiji.
Tvrdili su da američko prisustvo ostaje ključni faktor odvraćanja od obnove etničke eskalacije između kosovskih Albanaca i Srba. Također su upozorili da bi povlačenje moglo stvoriti priliku za vanjske sile, posebno Rusiju, da prošire svoj utjecaj na Zapadnom Balkanu.
Evropski saveznici izrazili su slične strahove. Zvaničnici širom NATO-a kažu da bi smanjeno američko prisustvo moglo podstaći nacionalističke pokrete na sjeveru Kosova, gdje etnički Srbi održavaju bliske veze sa Srbijom.
Analitičari također upozoravaju da bi se nestabilnost na Kosovu mogla proširiti na susjednu Bosnu i Hercegovinu, gdje su političke tenzije i dalje visoke. Za mnoge evropske vlade, uloga SAD-a u KFOR-u simbolizira dugoročnu posvećenost Washingtona sigurnosti na Balkanu.
Debata se odvija u posebno osjetljivom trenutku. Kosovo prolazi kroz veliku ustavnu krizu, koja uključuje spor između predsjednice Vjose Osmani i premijera Albina Kurtija, a odnosi s Washingtonom su zahladnjeli.
SAD su krajem prošle godine obustavile strateški dijalog s Kosovom kao rezultat postupaka Kurtijeve vlade, za koje su navele da su "povećale tenzije i nestabilnost". U saopštenju kojim se najavljuje obustava, američka ambasada u Prištini je navela da su Kurtijevi postupci "predstavili izazov napretku postignutom tokom mnogo godina", bez navođenja konkretnih detalja.
Uprkos tekućoj debati, zvaničnici NATO-a su umanjili značaj izvještaja o skorom povlačenju. Portparoli KFOR-a i saveza rekli su da se ne razmatraju veće promjene misije i da će se broj vojnika i dalje određivati promjenjivim sigurnosnim uslovima. Ministarstvo odbrane Kosova također je odbacilo tvrdnje da je povlačenje SAD-a neizbježno.
Međutim, čak i sama mogućnost povlačenja naglašava šira pitanja o budućnosti mirovnih misija NATO-a i promjenjivoj ulozi SAD-a u evropskoj sigurnosti. Dok kreatori politika vagaju strateške prioritete, debata o KFOR-u naglašava važnost i kontinuiranu krhkost Zapadnog Balkana.
S obzirom na povećanu trilateralnu saradnju između Albanije, Hrvatske i Kosova, smanjenje KFOR-a bi Srbija i Rusija mogle protumačiti kao znak neodobravanja Zapada prema "minilateralizmu" ove tri zemlje.
S druge strane, ako se SAD povuku iz KFOR-a, a istovremeno pokažu podršku saradnji između Albanije, Hrvatske i Kosova, saveznici bi mogli biti umireni, dok bi regionalni uzročnici problema mogli biti obeshrabreni da iskoriste bilo kakvo smanjenje američkog vojnog prisustva.
