Prošao je tačno mjesec dana otkako je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine izdalo naredbu za privođenje predsjednika entiteta Republika Srpska Milorada Dodika, premijera Radovana Viškovića i predsjednika entitetske skupštine Nenada Stevandića, a pravna država u Bosni i Hercegovini ponovo se pokazala kao samo apstraktan pojam — mrtvo slovo na papiru koje služi za dnevnopolitičke manipulacije i privid institucionalnog reda.
Tužilaštvo BiH na teret političkom vrhu RS-a stavlja teško krivično djelo — napad na ustavni poredak države. Prema zakonu, njih je već odavno trebalo privesti sudska policija, uz asistenciju bilo koje druge policijske agencije u zemlji. Ipak, trideset dana poslije, Milorad Dodik, Radovan Višković i Nenad Stevandić ne samo da se slobodno kreću unutar granica Bosne i Hercegovine, već nesmetano putuju i po regionu, Evropi i svijetu, nastavljajući s provođenjem separatističke politike koja BiH drži na rubu ozbiljne krize.
Podsjetimo, trojica optuženih prethodno su ignorisala poziv Tužilaštva na saslušanje. Dodik je isprva javno poručio da odbija bilo kakav dolazak na saslušanje, da bi nekoliko dana kasnije tvrdio kako poziv nikada nije ni dobio. Kao posljedica te opstrukcije, Tužilaštvo je 17. marta raspisalo unutrašnju potjernicu, kojom je naređeno da ih bilo koja policijska agencija, uključujući Graničnu policiju BiH, odmah privede.
Umjesto da institucije demonstriraju snagu zakona i zaštite ustavni poredak zemlje, sigurnosne i policijske agencije takmičile su se ko će učiniti manje, sve pod izgovorom "očuvanja sigurnosti" i "političke stabilnosti". Rezultat je bio predvidiv — Milorad Dodik i Nenad Stevandić su bez ikakvih problema napustili Bosnu i Hercegovinu. Dodik je službeno posjetio Srbiju, potom Izrael i Rusiju, dok je Stevandić boravio u Srbiji.
Sud BiH je 27. marta, nakon ignorisanja potjernice, zatražio od Interpola raspisivanje međunarodne potjernice za dvojicu visokih zvaničnika. Međutim, Interpolov Generalni sekretarijat je taj zahtjev odbio, pravdajući se članom 3. vlastitog statuta, kojim se zabranjuje bilo kakvo djelovanje koje bi imalo karakter političkog progona.
Tako je postalo očigledno da pravosudni sistem u Bosni i Hercegovini funkcioniše selektivno, a zakon vrijedi samo za "obične građane", dok su pojedinci sa političkog vrha očito zaštićena kasta. Ovo je još jedna potvrda da se u Bosni i Hercegovini vodi otvorena politička borba protiv vlastitog suvereniteta, u kojoj institucionalni aparat ne uspijeva obaviti osnovni posao za koji postoji — zaštitu ustavnog poretka i teritorijalnog integriteta.
Da stvar bude ozbiljnija, na pogoršanje situacije već su upozorili i brojni međunarodni zvaničnici, pozivajući vlasti BiH da se udruženo i odlučno suprotstave politici secesionizma. Istaknuto je da se destabilizacija države mora zaustaviti pravnim mehanizmima, a ne političkim kalkulacijama i neodlučnošću.
Nažalost, ono što danas svjedočimo jeste pravna i institucionalna paraliza u kojoj suštinske državne vrijednosti vise o koncu, a građani se polako privikavaju na novu stvarnost — stvarnost u kojoj postoji kasta politički privilegovanih koji su iznad zakona. Ukoliko se ovakva praksa nastavi, BiH će postati primjer države u kojoj zakon važi samo za nemoćne, a moćnici sami pišu svoja pravila.
Ipak, vjera u pravnu državu i institucije ne smije biti ugašena. Građani Bosne i Hercegovine ne smiju pristati na ovaj opasni presedan, već moraju zahtijevati da zakon vrijedi jednako za sve. Jer, ako i posljednji stub zakona padne — sve ostalo postaje pitanje vremena.
