Dok su u Sarajevu političari opterećeni dnevnim brigama o državnom budžetu, obrazovnom sistemu i zdravstvu, Milorad Dodik nije gubio vrijeme.
On se odmah bacio na "ozbiljan" posao: premještanje table "Dobro došli u Republiku Srpsku" na mjesto gdje je političari iz Sarajeva nikako nisu željeli vidjeti – na samu granicu.
Ovo nije samo pitanje fizičkog premještanja ploče, već dio ozbiljnog političkog cirkusa u režiji Dodika i njegovih saveznika. Izbacivanje table s unutrašnjosti Republike Srpske na granicu trebalo bi biti “poruka” o tome gdje je "prava granica" – naravno, kako Dodik to vidi. Ovaj potez dolazi nakon usvajanja Zakona o graničnoj kontroli, što je samo još jedan dokaz da se Dodik nastavlja ponašati kao da je srpski kralj svih teritorija u Bosni i Hercegovini. Nema više samo administrativnih granica, sad su tu i “tablice za doček” koje ne ostavljaju mnogo prostora za dileme: ovo je tvoja zemlja, a ovo je Dodikova.
Nema više sitnih političkih razlika – sada se sve svodi na to ko je dovoljno hrabar da odvoji 50 metara između te iste granice i političkog spektra. I to je "sloga" koju Dodik zagovara. Ovaj potez nije samo simbolički – on je politički bezobrazan i ciničan. Ovdje je riječ o još jednom pokušaju da se etničke linije i političke podjele još jasnije vizualiziraju, dok cijeli svijet gleda na pozornicu Balkana koja se ne prestaje kretati unazad.
Dodikova izjava da je to "najvažnija stvar" koju su političari iz Sarajeva pokušavali blokirati, dokazujući time "sposobnost" bošnjačkih političara, samo je dodatni pokušaj bacanja prašine u oči građanima Republike Srpske. Dok se bavi ovim trivijalnim stvarima, pravi problemi ostaju potpuno zanemareni. Pitanja obrazovanja, ekonomije, borbe protiv korupcije – sve to stoji po strani jer predsjednik najvažniju stvar vidi u tome gdje će se postaviti tabla. Ali naravno, tabla "Dobro došli u Republiku Srpsku" nije samo o fizičkom prostoru, već o prepoznavanju "svog teritorija".
No, pitanje koje se nameće jest: Ko zapravo treba da dođe do te table? I šta to zaista znači za građane Republike Srpske, koji svakodnevno trpe pljačkaške političke odluke, visoke poreze, i lošu infrastrukturu? Da li je premještanje jedne table zaista znak “oslobodilačkog” poteza ili je to samo još jedan pokušaj Dodika da održi svoju političku igru i zamajava narod?
Kako god da se sagleda, Dodik ne pokazuje nikakve znakove umora. Djeluje kao da je u svom elementu, ispunjavajući obećanja prema svojoj političkoj bazi, bez obzira na to što to znači za BiH i budućnost same Republike Srpske. Pitanje ostaje samo jedno – gdje će Dodik postaviti narednu tablu?
