Dvije pravne inicijative u američkom Kongresu i uključivanje Vjose Osmani u novu strukturu povezanu s predsjednikom Donaldom Trumpom vratili su pažnju SAD-a na Srbiju i Zapadni Balkan, s posebnim naglaskom na Preševsku dolinu...
Odnosi između Sjedinjenih Američkih Država i Zapadnog Balkana, kao i američke namjere u regiji, ponovo su u centru pažnje zbog dva nacrta zakona koji direktno utiču na Srbiju i ideje američkog predsjednika Donalda Trumpa o stvaranju "Mirovnog odbora".
Dok su dva od ovih pitanja dio šire politike, treće, nacrt zakona o procjeni diskriminacije u Preševskoj dolini, direktno je usmjereno protiv Srbije.
U vrijeme kada se činilo da je regija ispala iz fokusa SAD-a zbog brojnih globalnih geopolitičkih dešavanja, objavljeno je da je predsjednica Kosova, Vjosa Osmani, pozvana da se pridruži Mirovnom odboru koji je inicirao Donald Trump. Ovaj potez je ponovo vratio američku pažnju na Zapadni Balkan, uprkos debati o stvarnoj težini koju bi takva struktura mogla imati u međunarodnim procesima.
Ubrzo nakon toga, Vanjskopolitički odbor Predstavničkog doma SAD-a usvojio je zakon o navodnoj diskriminaciji albanske manjine u Preševskoj dolini, na jugu Srbije. Prema autoru, ovo je još jedan dokaz utjecaja koji su Albanci, putem svoje dobro organizirane dijaspore i lobista s jakim političkim vezama, uspjeli ostvariti u američkoj politici tokom protekle tri decenije.
Prijedlog zakona, registrovan pod brojem 6411, traži od američkog državnog sekretara da pripremi sveobuhvatan izvještaj o položaju manjina u Srbiji, s posebnim fokusom na Albance u Preševskoj dolini.
Dokument predviđa ispitivanje slučajeva takozvane "pasivizacije adresa", koja, prema kritičarima, može ometati obnavljanje dokumenata i pravo glasa; ograničenja upotrebe albanskog jezika u javnim institucijama; diskriminaciju u obrazovanju, uključujući nepriznavanje diploma sa Kosova i nedostatak udžbenika na albanskom jeziku; kao i nedostatak proporcionalne zastupljenosti Albanaca u javnoj upravi.
Prijedlog zakona predložio je teksaški republikanski kongresmen Keith Self, bivši sudija i istaknuta konzervativna ličnost. Ministar vanjskih poslova Srbije Marko Đurić sastao se sa Selfom početkom decembra kako bi razgovarali o bilateralnoj saradnji, globalnim pitanjima i Kosovu. Međutim, samo nekoliko dana kasnije, Self je izjavio da je „duboko zabrinut zbog tretmana manjina u Srbiji, posebno pasivizacije albanskih adresa u Preševskoj dolini“.
Naglasio je da SAD trebaju pozvati Srbiju na odgovornost zbog toga što Albancima nudi prava i mogućnosti slične onima koje Beograd traži za srpsku manjinu na Kosovu, stvarajući time svojevrsnu političku simetriju između ta dva pitanja. Self se također poziva na izvještaj Evropske komisije iz 2025. godine, u kojem se spominju kašnjenja u institucionalnom okviru za zaštitu manjina u Srbiji i pritužbe albanske manjine na način na koji policija provjerava status boravka.
Prijedlog zakona još treba da prođe glasanje u američkom Senatu, a zatim ga treba potpisati predsjednik Donald Trump.
Tumačenja ove inicijative su brojna: od stvaranja dodatnog alata pritiska u dijalogu Beograda i Prištine, do poruka upozorenja Srbiji da se jasnije uskladi s američkim interesima, ili jednostavno izraza "zabrinutosti za ljudska prava" Albanaca u Preševskoj dolini.
Povoljan politički trenutak
Politikolog Ognjen Gogić, u izjavi za NIN, ocjenjuje da su albanski lobisti znali kako da iskoriste politički trenutak. Podsjeća da je prošle godine američki Kongres usvojio Zakon o nacionalnoj odbrambenoj autorizaciji, u kojem se spominju i Srbija, izborne nepravilnosti iz 2023. godine, normalizacija odnosa s Kosovom i rizik od ruskog i kineskog uticaja na Balkanu.
Prema Gogićevim riječima, ovo ukazuje na oštriji pristup američke administracije prema Srbiji, što je stvorilo prostor za nove lobističke inicijative. Dodaje da tajming ovog zakona i uključivanje Vjose Osmani u Mirovni komitet nije slučajan.
Internacionalizacija albanskog pitanja
Karijerni diplomata Zoran Milivojević naglašava da je glavni cilj ove inicijative vraćanje pitanja Kosova na američku agendu i internacionalizacija pitanja albanske manjine u centralnoj Srbiji. Prema njegovim riječima, ovo je dugogodišnji pokušaj stvaranja paralela između položaja Srba na Kosovu i Albanaca u Preševskoj dolini, uvodeći ovu temu u proces normalizacije između Beograda i Prištine.
Milivojević smatra da u ovom procesu važnu ulogu igra i albanska dijaspora u SAD-u, kao i strukture koje su tradicionalno podržavale albanski narativ u američkim administracijama. Naglašava da su, za razliku od Srba, Albanci djelovali jedinstveno po nacionalnim pitanjima, kako u regionu tako i u dijaspori, što, prema njegovim riječima, objašnjava njihovu efikasnost lobiranja.
