Nekada se podrazumijevalo: udajom žena uzima muževljevo prezime. Danas, to pitanje otvara čitav niz emocija, dilema i razgovora koji često traju duže od same svadbe. Jer, prezime više nije samo administrativna stavka – ono je duboko lični simbol identiteta, porijekla, dostignuća i samopoštovanja.
Savremeni parovi sve češće preispituju tu praksu. Neke žene biraju da zadrže svoje djevojačko prezime. Neke odluče dodati partnerovo i stvoriti duplo prezime. Ima i onih koji zajedno kreiraju novo prezime – kao simbol ravnopravnosti i početka zajedničkog puta. I što je najvažnije – nijedna od ovih odluka više nije “čudna”.
Za mnoge žene, napuštanje djevojačkog prezimena nosi emocionalnu težinu. To ime su nosile cijeli život, izgradile karijeru, stekle reputaciju, i veže ih za porijeklo, vrijednosti, uspomene. U tom smislu, promjena prezimena može djelovati kao simboličko brisanje dijela vlastitog identiteta.
S druge strane, uzimanje partnerovog prezimena nekima predstavlja čin pripadnosti, zajedništva i želju da cijela porodica, uključujući i buduću djecu, dijeli isto ime. Takav potez za njih nije gubitak identiteta, već dodatak novom poglavlju života.
Ipak, realnost je često manje romantična: promjena prezimena znači ažuriranje svih dokumenata, mejlova, bankovnih računa, društvenih mreža… Proces koji mnogi opisuju kao frustrirajući, naporan i nepotreban – pogotovo ako odluka nije bila sasvim lična, već pritisak okoline.
U međuvremenu, sve više muškaraca pokazuje razumijevanje za ovu temu. Neki predlažu zajedničko prezime, neki preuzimaju ženino, a većina barem ulazi u razgovor bez unaprijed zacrtanog stava. I to je već veliki korak.
U praksi, mnogi parovi nalaze svoj kompromis. Neke žene zadržavaju djevojačko prezime u zvaničnim dokumentima, ali u svakodnevnom životu funkcionišu pod partnerovim. Druge insistiraju na svom prezimenu – i to ne iz bunta, već iz želje da ostanu autentične.
Na kraju, ne postoji univerzalno pravilo niti ispravan odgovor. Najvažnije pitanje koje treba postaviti nije “šta će ljudi reći”, nego: Kako se ja osjećam s tim prezimenom? Ako ti je drago, prihvati ga. Ako te guši – nemoj.
Prezime ne pravi brak, ali međusobno poštovanje, razumijevanje i odluke koje donosite zajedno – to itekako čine.
