Dok se pažnja javnosti najčešće usmjerava na kriminalne grupe koje zarađuju milione kroz trgovinu narkoticima, korupciju, poreske prevare i druge oblike organizovanog kriminala, mnogo manje se govori o onima koji omogućavaju da se taj novac nesmetano ubaci u legalne tokove. Upravo na tu često zanemarenu kariku upozorava novo izvješće Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala (GI-TOC), koje otkriva da profesionalni posrednici igraju sve značajniju ulogu u pranju novca širom Zapadnog Balkana.
Izvješće pod nazivom „Dozvola za pranje novca: Profesionalni posrednici u pranju novca i arhitektura nezakonitih finansijskih tokova na Zapadnom Balkanu“ donosi detaljnu analizu načina na koji pojedini predstavnici legitimnih profesija i poslovnih sektora, uključujući notare, advokate, računovođe i revizore, mogu biti iskorišteni za prikrivanje porijekla nezakonito stečene imovine.
Istraživanje je provedeno u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji, a zasnovano je na desetinama intervjua sa stručnjacima, predstavnicima institucija i osobama upoznatim sa problematikom finansijskog kriminala. Analizirani su i nacionalni izvještaji o procjeni rizika, zakonski okviri te brojni konkretni slučajevi iz prakse.
Kako kriminalni novac postaje „čist“
Pranje novca predstavlja proces kojim se pokušava prikriti porijeklo sredstava stečenih kriminalnim aktivnostima kako bi ona izgledala kao legalno zarađen novac. Nekada su za to bile dovoljne jednostavne finansijske transakcije, ali savremeni oblici organizovanog kriminala koriste mnogo sofisticiranije metode.
Upravo tu na scenu stupaju profesionalni posrednici. Njihovo poznavanje zakona, poslovnih procedura i finansijskih sistema omogućava kreiranje složenih struktura koje otežavaju otkrivanje stvarnih vlasnika novca i njegove povezanosti sa kriminalnim aktivnostima.
Prema nalazima izvješća, kriminalne mreže sve češće koriste fiktivne kompanije, nominalne vlasnike, lažno fakturisanje, offshore firme i složene korporativne aranžmane kako bi prikrile trag novca. Takvi mehanizmi omogućavaju da sredstva stečena kriminalom prođu kroz više pravnih i finansijskih slojeva prije nego što završe u legalnim poslovima ili investicijama.
Nekretnine ostaju najpogodniji kanal
Jedan od sektora koji je i dalje posebno izložen riziku od pranja novca jeste tržište nekretnina. Kupovina stanova, poslovnih prostora, zemljišta i luksuznih objekata već godinama predstavlja jedan od najefikasnijih načina za legalizaciju sumnjivog kapitala.
Razlog je jednostavan – nekretnine omogućavaju ulaganje velikih iznosa novca u jednoj transakciji, dok se stvarni izvor sredstava često teško provjerava.
Posebno ilustrativan primjer dolazi iz Crne Gore, gdje su notari tokom 2024. godine obradili gotovo 20.000 ugovora o kupoprodaji nekretnina ukupne vrijednosti oko 1,6 milijardi eura. Uprkos ogromnom obimu prometa, nadležnim institucijama prijavljene su samo dvije sumnjive transakcije.
Takvi podaci otvaraju pitanje da li postojeći sistemi kontrole zaista funkcionišu ili se zakonske obaveze ispunjavaju samo formalno.
Problem nije zakon, već njegova primjena
Posebno zanimljiv zaključak izvješća jeste da većina država Zapadnog Balkana formalno posjeduje relativno kvalitetan zakonodavni okvir za sprečavanje pranja novca. Propisi su u velikoj mjeri usklađeni sa standardima Evropske unije i međunarodnim preporukama.
Međutim, najveći problem predstavlja njihova primjena.
Istraživanje pokazuje da veliki broj sumnjivih aktivnosti nikada ne bude prijavljen nadležnim institucijama. U pojedinim sektorima broj prijava je toliko nizak da izaziva ozbiljne sumnje u efikasnost sistema nadzora.
Dodatni problem predstavljaju ograničeni kapaciteti kontrolnih institucija, nedovoljna razmjena informacija među agencijama, sporost istraga te često pozivanje na profesionalnu tajnu kao razlog za neprijavljivanje sumnjivih aktivnosti.
Bosna i Hercegovina među zemljama sa ozbiljnim izazovima
Bosna i Hercegovina se također suočava sa značajnim rizicima kada je riječ o pranju novca kroz nekretnine i poslovne transakcije.
Prema podacima navedenim u izvješću, istražne aktivnosti u pojedinim slučajevima dovele su do podizanja optužnica protiv notara, advokata i lokalnih zvaničnika koji su osumnjičeni za učešće u nezakonitim upisima nekretnina i različitim šemama pranja novca.
Posebna pažnja usmjerena je na notarski sektor zbog njegove ključne uloge u prometu nekretnina. Svaka kupoprodaja zahtijeva određene procedure i ovjere, zbog čega notari predstavljaju jednu od najvažnijih kontrolnih tačaka u sistemu sprečavanja finansijskog kriminala.
Stručnjaci upozoravaju da upravo zbog toga svaka zloupotreba ili nedovoljna kontrola u ovom segmentu može imati dalekosežne posljedice.
Kriptovalute i offshore zone dodatno komplikuju istrage
Izvješće ukazuje i na rastući trend korištenja kriptovaluta, offshore kompanija i međunarodnih finansijskih aranžmana.
Za razliku od tradicionalnih metoda, savremene šeme često uključuju više država, različite pravne sisteme i digitalne finansijske instrumente. Takve transakcije ostavljaju manje tragova i zahtijevaju znatno složenije istrage.
Kriminalne organizacije danas raspolažu finansijskim stručnjacima koji vrlo dobro poznaju međunarodne propise i koriste svaku regulatornu slabost kako bi prikrili porijeklo novca.
Potreban jači nadzor i veća odgovornost
Autori izvješća zaključuju da je borba protiv pranja novca na Zapadnom Balkanu ušla u novu fazu. Fokus više nije samo na otkrivanju kriminalnih grupa, već i na identifikaciji profesionalnih posrednika koji omogućavaju da nezakonito stečena sredstva postanu dio legalne ekonomije.
Zbog toga preporučuju jači nadzor nad određenim nefinansijskim profesijama, unapređenje međuinstitucionalne saradnje, veću transparentnost stvarnog vlasništva kompanija i nekretnina, kao i strožije sankcije za one koji krše propise o sprečavanju pranja novca.
Bez efikasnijeg sistema kontrole, upozoravaju autori, kriminalni kapital će i dalje pronalaziti put do legalnih tokova, čime se ne ugrožava samo finansijska stabilnost država regiona već i povjerenje građana u institucije koje bi trebale štititi zakon i javni interes.
