Amerika kao "prokleta zemlja" – samo dok stižu milioni: Licemjerstvo na djelu
Dok lider SNSD-a, Milorad Dodik, na političkoj sceni pjeva o "prokletoj Americi", milioni dolara iz te iste zemlje neumorno pristižu u Bosnu i Hercegovinu, uključujući i entitet Republiku Srpsku. Novac se slijeva u projekte obnove infrastrukture, modernizacije administracije, obrazovanja, zdravstva, ali i direktne podrške lokalnim zajednicama, mladima i poljoprivrednicima. Paradoks postaje očigledan kada se analiziraju postupci vlasti koje s jedne strane kritikuju Sjedinjene Američke Države, dok s druge svesrdno prihvataju njihovu pomoć.
Prazna državna kasa i licemjerna politika
Nedavna posjeta visokog predstavnika vlasti iz RS-a u Sjedinjene Američke Države bila je, kako se čini, manje diplomatska, a više operacija “molećive ispružene ruke”. Zvaničnici iz entiteta koji često nazivaju Ameriku neprijateljskom zemljom, razgovarali su sa predstavnicima USAID-a o budućim projektima i nastavku saradnje. Takva politika pokazuje da je osuda Amerike često samo predstava za domaću publiku, dok se u pozadini vodi pragmatična politika obezbjeđivanja sredstava.
USAID je do sada finansirao brojne projekte u BiH, uključujući RS. Radi se o obnovi puteva, izgradnji škola, mostova, vrtića, sportskih terena i podršci lokalnim proizvođačima. Ovaj trend se nastavlja, iako je jasno da lokalne vlasti imaju tendenciju prisvajanja ovih projekata kao vlastitih uspjeha, dok u isto vrijeme otvoreno kritikuju donatore.
SAD su nakon rata uložile 638 miliona dolara u entitet RS.
Dvostruki aršini: "Prokletstvo" koje plaća račune
Politička scena u RS-u postavlja niz pitanja o konzistentnosti i iskrenosti. S jedne strane, retorika protiv Zapada, posebno SAD-a, ispunjena je optužbama za miješanje u unutrašnja pitanja i targetiranje neistomišljenika. S druge strane, sredstva koja dolaze upravo iz tih "mrskih" izvora, rado se koriste za finansiranje lokalnih potreba i krpljenje budžetskih rupa.
Posebno je indikativno što su međunarodne organizacije, poput USAID-a, često predmet otvorene osude od strane vlasti, dok se istovremeno njihovi projekti koriste za političku promociju i pridobijanje simpatija birača. Kada se sredstva dodjeljuju kritičarima vlasti, ti ljudi se brzo etiketiraju kao "strani plaćenici" i "izdajnici". Međutim, kada novac dolazi u službene kase vlasti, isti se slavi kao dokaz "dobrog rada".
Paradoks moći i pragmatičnosti
Politički vođe u RS-u kreiraju narativ u kojem pokušavaju kontrolisati sve aspekte dolaska i trošenja međunarodnih sredstava. Očigledno je da je ideološka pozadina ovakve politike prilagodljiva, ovisno o trenutnim potrebama. Šefovi stranaka određuju granice prihvatljivog ponašanja, a njihovi saradnici i pristalice bezpogovorno slijede svaki naređen korak, čak i kada je u suprotnosti sa ranijim stavovima.
U konačnici, politika prema međunarodnoj zajednici u ovom entitetu često je ogledalo licemjerstva. Iskorištavanje sredstava, uz istovremeno ocrnjivanje njihovog porijekla, otkriva model vlasti koja je spremna žrtvovati principe za finansijsku korist. Ova igra dvostrukih standarda, koja je već viđena nebrojeno puta, nastavlja se – dokle god novac nastavlja dolaziti.
