Zatvaranje prvog dana 37. Međunarodnog sajma knjige u Sarajevu proteklo je u znaku poezije i nostalgije, promocijom nove zbirke "Tamo gdje rastu moje trešnje", autorice Igbale Šaćirović.
Oknjizi govorila je književnica Saida Škapur, koja je ujedno i moderirala ovaj književni susret.
Iskonska toplina i nostalgija
Poezija Igbale Šaćirović opisana je kao rijetka, iskonska toplina koja čitaoca osvaja već pri prvom susretu.
Kako je istaknuto tokom promocije, njeni stihovi nisu samo puki nizovi riječi, već živa sjećanja, mirisi i slike koje pulsiraju emocijom nostalgije za domom i djetinjstvom.
Saida Škapur je naglasila da autorica posjeduje poseban dar oživljavanja prošlosti:
”Djetinjstvo u Igbalinim pjesmama nije samo uspomena, nego prostor u kojem još uvijek šušti trava, u kojem trešnja u avliji pamti dječiji smijeh, a stari sokaci čuvaju tragove koraka koji su davno prošli. Njene pjesme su tišine koje se polako otvaraju pred čitaocem, dotičući svakoga ko je ikada osjetio nedostatak dragih ljudi ili mjesta.”
U samom centru zbirke nalaze se snažni motivi koji postaju simboli identiteta i porodičnog zajedništva.
Stara trešnja iz naslova zbirke nije samo drvo, već tihi svjedok vremena i ljubavi, dok Baščaršija u njenim stihovima predstavlja puls cijelog naroda.
Posebno dirljiv dio promocije bio je osvrt na motive ramazanskih iftara, koji su u knjizi opisani s nesvakidašnjom nježnošću.
”Ti iftari nose miris zajedništva, ali i tihu bol nedostajanja onih koji više nisu za istom sofrom. Igbala taj osjećaj odsustva nikada ne pretvara u gorčinu; naprotiv, ona ga vješto transformiše u blag i gotovo svjetlucav osjećaj sjećanja”, istakla je Škapur na Sajmu.
Večer ispunjena stihovima
Promocija je upotpunjena čitanjem odabranih pjesama iz zbirke, što je prisutnima omogućilo da direktno osjete ritam i senzibilitet Igbalinog pisanja.
Kroz stihove koji spajaju geografske korijene i duboku unutrašnju pripadnost, autorica je uspjela stvoriti intiman prostor u kojem se svako može prepoznati.
Zbirka “Tamo gdje rastu moje trešnje” ostaje kao trajni zapis o jednostavnim, ali dragocjenim trenucima koji oblikuju ljudsku dušu, potvrđujući Igbalu Šaćirović kao autentičan glas savremene bh. poezije.
