Istraga zasnovana na preko 100 intervjua sa obavještajnim zvaničnicima, vojnim osobljem i diplomatama u nekoliko zemalja pokazuje da su SAD i Velika Britanija tačno predvidjele scenario invazije od 24. februara 2022. godine, ali su se suočile sa nepovjerenjem u Evropi i političkim oklijevanjem u Kijevu...
Kako su CIA i MI6 mjesecima prije 24. februara 2022. pružile detaljnu sliku planova Vladimir Putin za napad na Ukrajinu – i zašto su brojne evropske vlade, kao i političko rukovodstvo u Kijevu, sve do posljednjih trenutaka odbijale da ta upozorenja tretiraju kao neposrednu prijetnju.
S jedne strane stoji izuzetan uspjeh obavještajnog aparata Washingtona i Londona u prikupljanju i dijeljenju ključnih podataka; s druge, ozbiljan propust političkih i institucionalnih procjena u pojedinim evropskim prijestolnicama koje rat velikih razmjera na tlu Evrope nisu smatrale realnim i izglednim scenarijem.
1) Burnsov telefonski poziv i "da" koji je promijenio ton u Washingtonu
U novembru 2021. godine, direktor CIA-e William Burns otputovao je u Moskvu kako bi direktno upozorio Kremlj: SAD su vojno gomilanje shvatile kao pripremu za invaziju i reagovale bi teškim ekonomskim i političkim posljedicama.
Burns se nije susreo s Putinom licem u lice. Obavio je tajni telefonski razgovor, u kojem Putin, prema pisanju The Guardiana, nije odgovorio na američku zabrinutost, već se vratio svojim argumentima o ruskoj "strateškoj ranjivosti" i prijetnji sa Zapada. Burns je napustio Moskvu još uvjereniji da rat dolazi i to uvjerenje je prenio predsjedniku Joeu Bidenu. U svojim memoarima o tom trenutku, Burns kaže da ga je Biden pitao misli li da bi Putin "to uradio", a on je odgovorio: "Da".
2) Kako su SAD i Britanija izgradile kredibilnu sliku
Istraga Guardiana osporava pojednostavljenu ideju da je "Zapad pronašao plan" zahvaljujući jednom izvoru. Izvještaj sugerira da je osuda došla kao rezultat mozaika podataka:
Satelitski snimci (uključujući komercijalne snimke) koji prikazuju opsežne pokrete trupa i njihovo pozicioniranje u blizini granice.
Signalni obavještajni podaci (SIGINT), s presretanjima i operativnim pokazateljima koji "nisu imali smisla" bez pravog plana upotrebe sile.
Dodatni podaci o pripremama unutar Rusije (kao što je mobilizacija rezervista) i aktivnosti proruskih mreža u Ukrajini.
U članku se spominje da neki izvori aludiraju na presretanja povezana s ruskim strukturama vojnog planiranja i da je bilo spekulacija o ljudskim izvorima u krugu Kremlja. Ali, prema izvještaju, "ključni" dio snimka dolazi uglavnom od američkih/britanskih satelita i presretanja, dok su ljudski izvori služili više kao sporedna provjera nego kao "jedini ključ".
3) Trenutak kada su SAD i Britanija pokušale uvjeriti NATO: Brisel se nije pridružio
Sredinom novembra 2021. godine, direktorica Nacionalne obavještajne službe SAD-a, Avril Haines, otputovala je u Brisel i predstavila procjenu da je invazija velikih razmjera stvarna. Šef MI6-a, Richard Moore, podržao je tu procjenu. Prema izvještaju, reakcija u prostoriji ostala je uglavnom skeptična: neki su odbacili scenario invazije, drugi su izrazili strah da bi oštar odgovor NATO-a mogao "isprovocirati" Rusiju.
U ovoj fazi, američka administracija je forsirala drugu strategiju: selektivno deklasificiranje informacija kako bi upozorenja bila vjerodostojnija bez ugrožavanja izvora. Prema članku, SAD su distribuirale više „omekšanih“ obavještajnih podataka nego inače, čak i u javnom vlasništvu.
4) Zašto je Evropa sumnjala: „razlog Iraka 2003.“ i pretpostavka racionalnosti
Guardian navodi nekoliko razloga zašto su neke evropske službe i vlade gomilanje trupa shvatile kao pregovarački pritisak, a ne kao odluku o ratu:
Memorandum iračke obavještajne službe (2003.)
Prema članku, neki Evropljani su povezali oklijevanje s iskustvom "iračke afere", kada su obavještajne tvrdnje korištene za opravdanje intervencije, a zatim široko osporavane. Ovo naslijeđe, prema izvorima u članku, smanjilo je spremnost na povjerenje u SAD kada se detalji nisu mogli u potpunosti objasniti zbog tajnosti izvora.
Drugačija analiza onoga "šta je Putinu na umu"
Prema toj priči, neke evropske službe su Putina smatrale racionalnim akterom i vidjele su invaziju velikih razmjera kao akciju s vrlo visokim rizikom od neuspjeha. Stoga su prihvatile činjenicu gomilanja vojske, ali su izvukle drugačiji zaključak o svrsi.
Psihološka blokada "velikog rata u Evropi"
Članak sugerira da dio evropske obavještajne zajednice nije zamišljao kopneni rat velikih razmjera u 21. stoljeću kao moguć.
5) Dilema Kijeva i Zelenskog: ekonomska panika nasuprot vojnim pripremama
Prema pisanju The Guardiana, CIA i MI6 su poslali upozorenja Kijevu još krajem oktobra 2021. godine, a zapadni zvaničnici su povećali pritisak da se pripreme. Međutim, predsjednik Volodimir Zelenski je navodno povezao rizik od javne uzbune s ekonomskom i političkom krizom: bojao se da će panika oslabiti zemlju prije nego što bude ispaljen ijedan metak.
Članak opisuje kako je Zelenskog iritirala zapadne javne upozorenja te kako je u januaru 2022. godine pozvao građane da ne paničare. U izvještaju se to opisuje kao loš savjet, jer su se mnogi civili naknadno našli u ratnim zonama ili pod okupacijom bez pripreme.
Istovremeno, ukrajinske službe su prijavile znakove ruske aktivnosti: masovno regrutovanje, pokušaje infiltracije, tajne kontakte i pripreme za "petu kolonu". Prema članku, neke ukrajinske strukture su počele tiho planiranje "bez političkog blagoslova", dok su vojni komandanti tražili mjere poput vanrednog stanja ili ratnog prava za premještanje trupa i pripremu odbrane.
6) Prošle sedmice: kada je upozorenje postalo ultimatum, ali nisu svi reagovali na isti način
Narativ opisuje kako je u posljednjim danima prije 24. februara 2022. godine nekoliko zapadnih ambasada evakuiralo osoblje, dok su neki evropski lideri i dalje vjerovali u prostor za pregovore.
Simbolična epizoda koju članak spominje je posjeta šefa njemačke vanjske službe (BND) Kijevu u noći 23. februara, kada su savezničke obavještajne službe ukazale da su izdate naredbe za napad. On se nije pridružio diplomatskom evakuacijskom konvoju tokom noći i kasnije je uz pomoć poljske obavještajne službe izveden iz grada, navodi se u članku.
7) 24. februar 2022.: predviđanje za "Kijev" i preokret u stvarnost
Kada je Rusija pokrenula svoju "vojnu operaciju" u ranim jutarnjim satima 24. februara, potvrđeno je upozorenje SAD-a i Velike Britanije o višestrukom napadu na zemlju. Prema narativu, Zelenski se nastanio u predsjedničkom kompleksu, proglasio vanredno stanje i počeo djelovati kao ratni zapovjednik.
Ali članak ističe da su SAD i Britanija, iako su predviđale invaziju, pogriješile u predviđanju dinamike prvih dana: očekivale su da će Rusija brzo napredovati prema Kijevu i da će ukrajinska vlada završiti u egzilu. Prema The Guardianu, Zapad je precijenio rusku efikasnost i podcijenio ukrajinski otpor – grešku koju je, u drugom obliku, napravio i sam Kremlj. 8) Četiri godine kasnije: obavještajni "uspjeh", ali otvorena debata o političkim odlukama
Guardian predstavlja priču kao kombinaciju uspjeha i neuspjeha: Uspjeh u prikupljanju pokazatelja koji su doveli do tačne procjene invazije.
Neuspjeh u uvjeravanju saveznika i, posebno, u prevođenju upozorenja u široke institucionalne pripreme u Ukrajini.
Članak također spominje posljedice rata i unutarukrajinsku debatu o tome da li je ratno stanje trebalo biti proglašeno ranije. Neki zvaničnici tvrde da je odgođena priprema previše koštala na početku; drugi sugeriraju da bi rano upozorenje izazvalo paniku i oslabilo zemlju.
