Brisel ubrzava politiku proširenja Evropske unije pod pritiskom sve složenijih geopolitičkih okolnosti. Crna Gora i Albanija koriste trenutni zamah, dok Srbija ovaj put nije za pregovaračkim stolom .
Lideri Evropske unije i zemalja Zapadnog Balkana sastaju se ove srijede, 17. decembra, u Briselu, u vrijeme kada se, zbog novih geopolitičkih izazova, preispituje budući odnos Unije s tom regijom. Više od decenije nakon ulaska Hrvatske, proširenje EU danas izgleda bliže nego što je bilo godinama. Pitanje više nije hoće li se dogoditi, već koje su zemlje Zapadnog Balkana spremne za napredak, a koje će ostati po strani.
Prema riječima evropske komesarke za proširenje Marte Kos, Crna Gora bi tehnički mogla završiti pregovore o pristupanju do kraja 2026. godine, a Albanija godinu dana kasnije. "Nakon toga, potrebna je još jedna do godinu i po dana za proces ratifikacije. Dakle, realno sam optimistična da bi Evropska unija mogla dobiti barem dvije nove članice čak i tokom mog mandata, koji završava krajem 2029. godine", rekla je Kos.
Istovremeno, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić najavio je da Srbija neće učestvovati na samitu „prvi put nakon 13 ili 14 godina“. „Ovu odluku sam donio lično, kako niko drugi ne bi bio kriv. Ne želim da vlada trpi bilo kakav pritisak“, rekao je Vučić. Dodao je da, po njegovom mišljenju, to štiti interese Srbije jer, kako tvrdi, zemlja prvo mora pokazati rezultate, koje, kaže, evropski partneri već prepoznaju.
Crna Gora kao primjer
Crna Gora ima najviše razloga za optimizam uoči samita, koji je u utorak, 16. decembra, na međuvladinoj konferenciji u Briselu zatvorio još pet pregovaračkih poglavlja. Ipak, Evropska unija i dalje upozorava da su potrebni dodatni napori u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala i u jačanju nezavisnosti pravosuđa.
Nakon godina stagnacije, Crna Gora je prije dvije godine provela ključne reforme i postigla široki politički konsenzus o članstvu u Uniji. I Podgorica i Brisel sada žele što prije okončati proces pristupanja.
Neki domaći kritičari, međutim, upozoravaju da su reforme provedene prebrzo i da im možda nedostaje suštine. Crnogorska ministrica za evropske poslove Maida Gorčević odbacuje takve tvrdnje. "Niko ozbiljan ne tvrdi da se sistem može fundamentalno promijeniti za nekoliko godina. Kritika je legitimna ako služi daljem ubrzanju reformi, ali je važno naglasiti da se danas napredak ne mjeri političkim utiskom, već jasnim evropskim pokazateljima. Napredak Crne Gore objektivno su potvrdile institucije EU", rekla je Gorčević.
Albanija odmah iza Podgorice
Crnu Goru odmah iza nje prati Albanija. Evropska komisija priznaje napredak u reformama pravosuđa, ali istovremeno upozorava da su potrebni dodatni napori u borbi protiv korupcije i jačanju vladavine prava.
Politički analitičar Florian Bieber upozorava da je ishod još uvijek neizvjestan.
„Albanija provodi niz reformi, barem formalno, ali u kontekstu vrlo snažnog političkog lidera, Edija Rame, postoje i ozbiljni demokratski nedostaci. Stoga nije jasno hoće li Albanija moći premostiti ovaj jaz i zaista biti spremna za članstvo istovremeno s Crnom Gorom“, rekao je Bieber.
Zašto EU sada insistira na proširenju?
Za Evropsku uniju, proširenje je strateško, ali i pitanje kredibiliteta. Pridruživanje Crne Gore bio bi potez sa relativno niskim rizikom i velikim političkim uticajem, što bi pokazalo da Unija može ispuniti svoja obećanja i ojačati povjerenje u svoje rukovodstvo u neizvjesnim vremenima, navodi se u analizi Evropskog centra za politiku (EPC).
Proširenje je također povezano s europskim sigurnosnim i geostrateškim interesima. "Plaćamo cijenu jer nismo integrirali ove zemlje kada su prvi put htjele pristupiti, ostavljajući regiju nestabilnom", rekao je Kos.
Ako se Unija sada ne proširi, upozoravaju analitičari, otvorit će se prostor za jači utjecaj drugih sila. "Ako EU ne integrira ove zemlje, druge sile bi mogle iskoristiti regiju kao polugu protiv Evropske unije, uključujući Rusiju i Kinu", rekla je Tinatin Akhvledijani iz Centra za evropske političke studije (CEPS).
Srbija i Bosna i Hercegovina su daleko
Različit tempo napretka ponovo otvara pitanje prijedloga Aleksandra Vučića o zajedničkom ulasku svih zemalja Zapadnog Balkana u EU. Većina analitičara ovaj prijedlog tumači kao pokušaj usporavanja procesa, s obzirom na to da Srbija trenutno ne napreduje istim tempom.
Iako Vučić tvrdi da su evropski lideri saslušali njegov prijedlog "kao pristojni ljudi", u Evropskoj komisiji postoji malo interesa za takvu ideju. "Pristupanje je proces zasnovan na zaslugama. Svaka zemlja kandidat pristupa kada ispuni uslove i kriterije iz Ugovora o EU, uključujući i Kopenhagenske kriterije. Nema unaprijed određenih rokova", rekao je portparol Evropske komisije za DW.
Stručnjaci podsjećaju da je proširenje oduvijek bilo vođeno takozvanim principom regate, prema kojem svaka zemlja napreduje svojim tempom. Bieber napominje da istovremeno pristupanje ima i prednosti, jer bi se izbjeglo stvaranje novih vanjskih granica EU unutar regije, ali i ozbiljne nedostatke.
Crna Gora ne želi čekati
"Tempo najsporijeg kandidata određivao bi tempo svih ostalih. To bi značilo da bi Crna Gora, čak i ako bude spremna u narednim godinama, mogla morati čekati zbog zemalja poput Bosne i Hercegovine ili Kosova, što bi moglo potrajati još deset godina", upozorava Bieber.
Crna Gora je jasno stavila do znanja da želi sama ići naprijed.
"Crna Gora ne želi nikoga čekati, niti želi da iko čeka nju. Mi smo lideri u tom procesu i želimo se pridružiti Evropskoj uniji kada svojim rezultatima pokažemo da smo spremni i da zaslužujemo članstvo", rekla je ministrica Maida Gorčević.
Dodala je da je Podgorica spremna da podijeli svoja iskustva sa drugim zemljama u regionu, uvjerena da "uspjeh jedne zemlje doprinosi stabilnosti, sigurnosti i ukupnom napretku Zapadnog Balkana, ali i cijele Evropske unije".
