„Ti si prokleto lud. Bio bi u zatvoru bio da nije bilo mene. Spašavam te. Svi te sada mrze, svi mrze Izrael zbog ovoga.“
Ove oštre i direktne uvrede američki predsjednik Donald Trump uputio je izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu tokom dramatičnog telefonskog poziva u ponedjeljak, otkrio je neimenovani američki zvaničnik za web stranicu Axios.
Trump je potpuno izgubio živce nakon što je Netanyahu izrazio namjeru da pokrene nove zračne napade na libanski glavni grad Bejrut, što je prijetilo da odmah poremeti teške i osjetljive pregovore koje Washington vodi s Iranom.
Iako je Bijela kuća iste večeri pokušala smiriti strasti objavom na svom službenom profilu u kojoj je građanima poručila da "vjeruju Trumpu, sjednu, opuste se i čekaju jer će se sve dobro završiti", sam Trump je kasnije potvrdio autentičnost ovog neviđenog verbalnog sukoba između dvojice lidera koji su krajem februara započeli rat s Iranom.
Atlantik: Sukob otkriva dublji i opasniji problem
Kako navodi utjecajni američki časopis The Atlantic u velikoj analizi, ovaj spektakularni sukob dva ključna saveznika zapravo otkriva mnogo dublji i opasniji problem: po njihovom mišljenju, nuklearni sporazum s Iranom je potpuno nedostižan, a Trump trenutno samo gura probleme pod tepih umjesto da se s njima direktno suoči.
Atlantic ocjenjuje da je trenutno primirje samo privremeno i duboko nestabilno, zbog čega analiza zaključuje da se povratak otvorenom ratu s teškim posljedicama u narednih nekoliko godina čini praktično neizbježnim.
Strategija odgađanja sukoba i strah od američkih izbora
Analiza ističe da Trump u ovom trenutku želi po svaku cijenu izbjeći povratak općem ratu. Visoki zvaničnik administracije potvrdio je za Washington Examiner da predsjednik lično vjeruje da se stvarna promjena režima u Iranu može postići samo masovnom vojnom eskalacijom.
U praksi bi to značilo ili pokretanje kopnene invazije, što bi rezultiralo ogromnim američkim žrtvama, ili razorne udare na iransku infrastrukturu, na što bi Teheran odmah uzvratio napadima na slične ciljeve američkih saveznika u Perzijskom zaljevu. Stoga Washington vaga da li novi pritisci uopće vrijede cijene, tješeći se procjenama da su iranski pragmatičari unutar tamošnje vlade navodno stekli veći utjecaj nego prije.
Poruka iz Teherana: "Do ustupaka ne dolazimo dijalogom, već raketama"
Međutim, glavni iranski pregovarač Mohammad Bagher Ghalibaf se očito ne slaže s ovom ocjenom, koji je na društvenoj mreži X poslao vrlo jasnu poruku: "Do ustupaka ne dolazimo dijalogom, već raketama; u pregovorima nam je jedini cilj da to razumiju. Pobjednik bilo kojeg sporazuma je onaj ko je bolje pripremljen za rat dan nakon što bude potpisan."
Iz ovih riječi, The Atlantic izvodi zaključak da Teheran uopće ne smatra pregovore alternativom ratu, već samo jednom od njegovih faza, te da nema namjeru predati diplomatskim kanalima ono što SAD i njihovi saveznici nisu uspjeli zauzeti na bojnom polju.
Slično razmišljaju i radikalni jastrebovi vanjske politike u Washingtonu. Mark Dubowitz iz Fondacije za odbranu demokratija otvoreno sugerira da Trump trenutno koristi primirje samo za stabilizaciju američke ekonomije, dok se povratku velikim vojnim operacijama ne bi trebao okrenuti do jeseni.
Kako analizira The Atlantic, razlog je isključivo politički - Trump želi izbjeći ekonomske šokove i nagli porast cijena goriva prije predstojećih unutarameričkih kongresnih izbora, koji bi za njega mogli biti politički katastrofalni.
Mir je nemoguć, krećemo se prema vrlo uskom aranžmanu oko Hormuza
S obzirom na to da su SAD i Iran previše udaljeni da bi postigli trajni mir, sve se, prema analizi američkih novina, kreće prema vrlo uskom i površnom aranžmanu. SAD bi ukinule svoju pomorsku blokadu Hormuškog moreuza, a zauzvrat bi Iran dozvolio prolaz trgovačkim brodovima uz finansijsku kompenzaciju.
Cijelo nuklearno pitanje - uključujući i gorući problem šta učiniti s iranskim visoko obogaćenim uranom - jednostavno će biti odgođeno za neke buduće pregovore u čiji uspjeh, kako se navodi u tekstu, malo ko zapravo vjeruje.
Pouke iz trgovinskog rata s Kinom: Kako male korake pretvoriti u velike pobjede The Atlantic objašnjava da ovaj model u velikoj mjeri podsjeća na Trumpov trgovinski rat s Kinom 2025. godine. Trump je potom uveo početne tarife Pekingu, situacija je eskalirala u otvoreni ekonomski rat, a kada su ekonomski troškovi i nestašice počeli previše rasti, Washington i Peking su sredinom maja pristali na primirje i prebacili pitanje na dugotrajne pregovore.
Iako ključna pitanja s Kinom nikada nisu riješena, to je omogućilo Trumpu da javno pohvali odnose s Pekingom i tvrdi da su obje strane pokazale suzdržanost. The Atlantic tvrdi da se nešto slično sada događa s Iranom – rokovi se mogu pomicati, a mali koraci se mogu "upakirati" kao historijski napredak.
Procjena Atlantica je da će Trump, sve dok ga Iran direktno ne ponizi ponovnim pokretanjem svog nuklearnog programa pred kamerama, uporno proglašavati situaciju svojom velikom pobjedom.
Ishod ne zavisi isključivo od Trumpa. Izrael neće dozvoliti da mu se vežu ruke. Međutim, konačni ishod ne zavisi samo od Trumpa. Washington je u ovom ratu imao direktnog partnera – Izrael – koji, kako naglašava The Atlantic, cijeli ovaj sukob doživljava kao ozbiljan strateški udarac vlastitoj sigurnosti. Jerusalem može privremeno prihvatiti primirje s Iranom iz čiste nužde, ali analiza upozorava da Izraelci nemaju namjeru dozvoliti Teheranu da obnovi svoj raketni program i vrati svoje posrednike u regiji.
Izrael također ne želi da mu budu vezane ruke u borbi protiv Hezbolaha u Libanu, niti želi garantirati da neće ponovo direktno napasti Iran u budućnosti. Analitičari Atlantica stoga vjeruju da će Izrael vrlo vjerovatno pokrenuti preventivni napad kada iranska vojska počne da se naoružava pod okriljem ovog primirja.
Trump je želio ispisati historiju rješavanjem iranskog problema. U stvari, učinio ga je nerješivim. Kada je Trump započeo svoj drugi predsjednički mandat, Iran je bio najslabiji od početka 1980-ih i bio je spreman na velike ustupke. Kratki 12-dnevni rat u junu 2025. godine vratio je iranski nuklearni program godinama unazad. Trump je mogao postići solidan dogovor ili dopustiti da ekonomski pritisak slomi ranjivi režim. Umjesto toga, on i Netanyahu vidjeli su priliku da iranskom režimu zadaju udarac od kojeg se nikada neće oporaviti, ali plan se, prema američkim novinama, potpuno izjalovio.
Pokušaj da se iranski problem riješi jednom zauvijek zapravo ga je učinio nerješivim, navodi se u analizi. U tekstu se tvrdi da je Iran danas, uprkos uništenoj vojnoj opremi, strateški jači nego prije. Vidjevši da može zatvoriti ključni globalni morski prolaz po volji u bilo kojem trenutku, Teheran je shvatio da ima ogromnu prednost u Perzijskom zaljevu i snažno sredstvo odvraćanja od Sjedinjenih Država.
Režim, koji se do nedavno suočavao s krizom nasljeđivanja zbog bolesnog i starog diktatora, sada je konsolidovao svoje redove i pronašao nove izvore prihoda. Budući da Izrael neće tolerisati ponovno naoružavanje Irana, a Teheran smatra da mora eskalirati sukob kako bi zaustavio američke i izraelske napade - što dokazuje nedavni iranski raketni napad na Kuvajt i Bahrein - The Atlantic zaključuje da je novi rat zapravo neizbježan.
Trumpova strategija ignorisanja problema i lažnog održavanja primirja stoga neće uspjeti, a brutalna telefonska svađa s Netanyahuom, zaključuje analiza, samo je prva iskra u dugoročnom strateškom razdoru između Washingtona i Jerusalema.
