Pitanje državne imovine već više od dvije decenije predstavlja jedno od najosjetljivijih političkih i pravnih pitanja u Bosni i Hercegovini. Osim što je izvor stalnih političkih sukoba između različitih nivoa vlasti, njegovo konačno zakonsko rješavanje jedan je od ključnih uvjeta za zatvaranje Ureda visokog predstavnika (OHR) i završetak međunarodnog nadzora nad Bosnom i Hercegovinom.
Od 2005. godine, kada je tadašnji visoki predstavnik donio odluku o zabrani raspolaganja državnom imovinom do donošenja konačnog zakonskog rješenja, politička scena uglavnom je ostala zarobljena između potpuno suprotstavljenih koncepata.
Dok politički predstavnici iz Republike Srpske insistiraju na tome da imovina pripadne entitetima, probosanske političke stranke uglavnom su zagovarale vlasništvo države Bosne i Hercegovine, bez detaljno razrađenog modela upravljanja i raspolaganja. Istovremeno, HDZ BiH u svojim prijedlozima nastoji otvoriti prostor i za uključivanje kantona kao posebnih nosilaca određenih prava nad imovinom.
U takvom ambijentu, gdje su političke pozicije uglavnom ostajale na nivou općih principa i međusobnih optužbi, po prvi put je predstavljen detaljno razrađen model koji pokušava ponuditi konkretna zakonska rješenja.
Takav prijedlog izradio je Centar za geopolitička istraživanja GEOPOL, koji je okupio tim domaćih pravnika i stručnjaka s ciljem izrade političko-pravne analize i prijedloga budućeg zakonskog okvira za regulisanje državne imovine.
Posebna vrijednost ovog dokumenta ogleda se u činjenici da ne ostaje na političkim parolama, već nudi preciznu razradu pitanja vlasništva, upravljanja, korištenja i raspolaganja državnom imovinom.
Tri kategorije državne imovine
Predloženi model državnu imovinu dijeli u tri osnovne kategorije.
Prvu kategoriju čini strateška državna imovina, u koju spadaju državna granica, vojna imovina, ključni prirodni resursi te infrastruktura od posebnog značaja za državu. Prema prijedlogu, titular ove imovine bila bi isključivo država Bosna i Hercegovina. Takva imovina ne bi mogla biti predmet prodaje, dok bi bili mogući zakup ili korištenje na određeni vremenski period pod strogo definisanim uslovima.
Drugu kategoriju predstavlja funkcionalna javna imovina. U ovom slučaju vlasništvo bi ostalo na državi Bosni i Hercegovini, dok bi entiteti, kantoni ili drugi nivoi vlasti imali pravo upravljanja, korištenja, dodjele koncesija i ostvarivanja prihoda od takve imovine. Međutim, pravo prodaje ne bi postojalo. Na taj način državna titula ne bi bila samo formalni pravni okvir, nego mehanizam zaštite od nekontrolisane privatizacije i raspolaganja javnim dobrima.
Treću kategoriju čini lokalna razvojna imovina, koja obuhvata gradske javne površine, općinsko zemljište i drugu imovinu koja nema strateški značaj za državu. Ovom vrstom imovine upravljale bi prvenstveno općine i gradovi, uz mogućnost prodaje, ali pod jasno definisanim pravilima transparentnosti i zaštite javnog interesa.
Šest principa za budući zakon
Autori dokumenta smatraju da buduće zakonsko rješenje mora počivati na nekoliko temeljnih principa.
Prvi princip podrazumijeva donošenje Zakona o državnoj imovini na nivou Bosne i Hercegovine kroz Parlamentarnu skupštinu BiH. Prema ovom pristupu, jedino državni zakon može predstavljati ustavno održivo i pravno validno rješenje, dok bi međuentitetski sporazumi ostavili otvorena brojna ustavna pitanja.
Drugi princip odnosi se na potrebu potpunog popisa i registra državne imovine prije bilo kakve raspodjele nadležnosti ili prava upravljanja. Bez precizne evidencije, upozoravaju autori, svaka raspodjela bila bi podložna manipulacijama i političkim sporovima.
Treći princip predviđa jasno razvrstavanje imovine prema njenom karakteru i funkciji, uz unaprijed definisana pravila upravljanja za svaku kategoriju.
Četvrti princip fokusiran je na zaštitu lokalnih zajednica. Općine i gradovi trebali bi imati značajnu ulogu u upravljanju lokalnom razvojnom imovinom, ali uz mehanizme koji bi spriječili zloupotrebe i politički motivisanu preraspodjelu javnih resursa.
Peti princip predviđa formiranje stalne Komisije za državnu imovinu kao stručnog i nezavisnog tijela koje bi pratilo provođenje zakona i rješavalo eventualne sporove između različitih nivoa vlasti. Odluke komisije bile bi podložne sudskoj kontroli, čime bi se dodatno osigurala pravna sigurnost.
Šesti princip odnosi se na ranije zaključene poslove i transakcije koje su eventualno provedene bez odgovarajućeg pravnog osnova. Dokument predlaže da takvi poslovi budu proglašeni ništavim kada je riječ o vlasništvu, uz zaštitu savjesnih trećih lica tamo gdje je to pravno moguće.
Pokušaj izlaska iz dugogodišnje blokade
Pitanje državne imovine godinama je jedno od ključnih političkih sporova u Bosni i Hercegovini, ali i jedna od tema na kojoj se direktno prelamaju različita viđenja budućeg ustavnog uređenja države.
Zbog toga je značajno da se u javnosti prvi put pojavljuje model koji pokušava spojiti ustavne principe, interese različitih nivoa vlasti i potrebu zaštite javnih resursa.
Predstavnici GEOPOL-a najavili su da će dokument u narednom periodu predstaviti političkim strankama, predstavnicima međunarodne zajednice, pravnim stručnjacima i široj javnosti.
Ostaje da se vidi hoće li ovaj prijedlog uspjeti pokrenuti ozbiljniju stručnu i političku raspravu o pitanju koje već dvije decenije ostaje jedan od najvećih neriješenih izazova Bosne i Hercegovine.
