Dok rat u Ukrajini ulazi u novu, neizvjesnu fazu, sve je više upozorenja da bi Rusija mogla pokušati proširiti krizu izvan ukrajinskih granica. U fokusu mogućih poteza Moskve nalaze se baltičke države i Poljska, članice NATO-a koje već godinama predstavljaju jednu od najosjetljivijih tačaka evropske sigurnosti.
Prema informacijama koje dolaze iz sigurnosnih krugova nekoliko država članica Alijanse, postoje indikacije da Kremlj razmatra različite oblike provokacija protiv istočnog krila NATO-a. Ne radi se o scenariju otvorene kopnene invazije, za koju Rusija trenutno nema ni kapacitete ni vojni prostor, već o hibridnim operacijama čiji bi cilj bio zastrašivanje, destabilizacija i testiranje spremnosti NATO-a da odgovori na ograničene incidente.
Takav razvoj događaja mogao bi predstavljati najopasniji trenutak za Evropu od početka ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine. Ako bi Moskva odlučila izazvati incident na teritoriji neke članice NATO-a, čak i ograničenog karaktera, cijeli savez našao bi se pred ključnim pitanjem – hoće li odgovoriti jedinstveno ili će se pojaviti pukotine koje Kremlj već godinama pokušava iskoristiti.
Kremlj pod pritiskom traži izlaz
Ruska vojska mjesecima se suočava s potpuno drugačijom situacijom nego na početku rata. Ukrajina je značajno unaprijedila svoje sposobnosti izvođenja udara duboko unutar ruske teritorije. Dronovi sada redovno pogađaju ciljeve u blizini Moskve, Sankt Peterburga i drugih strateških gradova, dok su rafinerije, vojna infrastruktura i logistički centri sve češće meta napada.
Time se rat, koji je Kremlj godinama pokušavao držati daleko od života prosječnog ruskog građanina, sve više vraća na rusko tlo. Upravo zbog toga raste bojazan da bi Vladimir Putin mogao posegnuti za novom strategijom kojom bi promijenio tok sukoba i prebacio dio pritiska na Zapad.
Umjesto direktnog vojnog sukoba, mnogo izgledniji scenarij jeste niz pažljivo odmjerenih provokacija koje bi trebale poslati političku poruku evropskim državama: nastavak vojne pomoći Ukrajini mogao bi imati posljedice i po njihovu vlastitu sigurnost.
Baltičke države ponovo na prvoj liniji
Estonija, Latvija i Litvanija godinama upozoravaju da su prve potencijalne mete ruskog pritiska. Zbog geografskog položaja, male teritorije i neposredne blizine Rusiji i Bjelorusiji, ove zemlje predstavljaju najosjetljiviji dio istočnog krila NATO-a.
Mogućnosti za izazivanje krize su brojne. Među scenarijima o kojima se govori nalaze se narušavanje zračnog prostora, napadi dronovima, raketni incidenti, sabotaže infrastrukture, cyber napadi, elektronsko ometanje komunikacija, izazivanje migrantskih kriza ili akcije specijalnih jedinica koje bi se pokušale predstaviti kao djelovanje nepoznatih grupa.
Takve operacije omogućile bi Moskvi da pošalje snažnu političku poruku, a da pritom izbjegne otvoreni rat velikih razmjera. Upravo je hibridno ratovanje već godinama jedan od ključnih instrumenata ruske vanjske i sigurnosne politike.
Cilj nije okupacija nego testiranje NATO-a
Najveća opasnost ne leži u mogućnosti da Rusija okupira neku članicu NATO-a. Daleko realniji cilj bio bi provjeriti koliko je savez zaista spreman stati u odbranu svake svoje članice.
Član 5. Sjevernoatlantskog ugovora predviđa da se napad na jednu članicu smatra napadom na sve. Međutim, Kremlj bi mogao pokušati izazvati incident koji neće biti dovoljno jasan da automatski aktivira kolektivnu odbranu.
Time bi Rusija pokušala stvoriti političke podjele među saveznicima, produžiti donošenje odluka i pokazati da NATO nije toliko jedinstven koliko tvrdi.
Upravo zbog toga baltičke zemlje posljednjih godina kontinuirano upozoravaju da najveća prijetnja nije velika tenkovska ofanziva, nego niz manjih incidenata koji bi mogli izazvati ozbiljnu političku krizu.
Evropa već ima iskustva s ruskim provokacijama
Posljednjih godina zabilježen je niz događaja koji pokazuju kako Moskva koristi nekonvencionalne metode pritiska.
Evropske sigurnosne službe istraživale su slučajeve sabotaža, cyber napada, pokušaja destabilizacije kritične infrastrukture, ometanja GPS sistema, propagandnih operacija i aktivnosti usmjerenih protiv transportne mreže.
Zabilježeni su i slučajevi u kojima su dronovi ili projektili završavali u zračnom prostoru država članica NATO-a, što je izazivalo podizanje borbenih aviona i povećanje stepena pripravnosti.
Svaki takav incident nosio je rizik da preraste u mnogo ozbiljniji sukob.
Rat više nije daleko od Moskve
Ukrajinska strategija posljednjih mjeseci značajno je promijenila dinamiku rata.
Napadi na ruske vojne objekte, skladišta goriva, aerodrome i industrijska postrojenja sve češće pogađaju ciljeve stotinama, pa čak i hiljadama kilometara od linije fronta.
Moskva se tako suočava sa situacijom u kojoj više ne može tvrditi da je rat ograničen isključivo na ukrajinsku teritoriju.
To dodatno povećava pritisak na rusko političko i vojno rukovodstvo da pronađe način kako preokrenuti narativ i pokazati da još uvijek može nametati tempo sukoba.
NATO pred velikim testom
Sve se događa u trenutku kada se unutar NATO-a vode rasprave o budućnosti saveza, visini vojnih izdvajanja i dugoročnoj podršci Ukrajini.
Istovremeno postoje političke razlike među pojedinim članicama, što Moskva pažljivo prati i nastoji iskoristiti.
Ako bi došlo do ozbiljnije provokacije na istočnom krilu NATO-a, odgovor saveza bio bi jedna od najvažnijih sigurnosnih odluka u Evropi od završetka Hladnog rata.
Svako oklijevanje moglo bi biti protumačeno kao slabost, dok bi previše oštar odgovor nosio rizik direktne konfrontacije između nuklearnih sila.
Evropa ulazi u najosjetljiviju fazu od početka rata
Za razliku od početka invazije 2022. godine, kada je Rusija uglavnom diktirala tempo sukoba, danas se situacija značajno promijenila.
Ukrajina sve češće pogađa ciljeve duboko u Rusiji, evropske države ubrzavaju naoružavanje, a NATO dodatno jača svoje prisustvo na istočnom krilu.
U takvim okolnostima raste vjerovatnoća da će Moskva pokušati pronaći nove načine pritiska na Zapad. Upravo zato sve više evropskih prijestolnica upozorava da naredni mjeseci mogu biti među najopasnijim od početka rata.
Iako trenutno nema potvrde da Rusija priprema otvoreni napad na neku članicu NATO-a, mogućnost ograničenih hibridnih provokacija više se ne odbacuje kao malo vjerovatan scenarij. Upravo takve akcije predstavljaju najveći izazov za evropsku sigurnost, jer mogu vrlo brzo prerasti u ozbiljnu međunarodnu krizu čije bi posljedice bilo teško kontrolirati.
