Radnici Javnog servisa RTRS uputili su upravi pismo u kojem traže odgovornost zbog, kako navode, "urušavanja iznutra", posebno ističući odgovornost generalne direktorice i direktorice programa.
"Da li je ovo javni servis ili privatna televizija nekolicine rukovodilaca? Da li je sindikalno djelovanje razlog za smjenu i progon? Ko je dao pravo pojedincima da gaze zakone i ljude u instituciji koja pripada svim građanima? Pozivamo nadležne institucije, inspekciju rada, novinarska udruženja, međunarodne organizacije i cjelokupnu javnost da reaguju. Ćutanje u ovom slučaju znači odobravanje. Javni servis koji progoni sopstvene radnike, kažnjava sindikate i uništava profesionalni standard, prestaje da bude javni. Vrijeme je da se prekine praksa straha, da se zaštite oni koji čine okosnicu svakog medija – novinari i tehničko osoblje i da RTRS ponovo postane servis građana, a ne političkih i ličnih interesa", navode radnici u pismu.
U pismu su kritikovali i organizaciju podjele paketića radnicima i njihovoj djeci, koja je, prema njihovim riječima, obavljena u podrumu, bez prisustva djece, Djeda mraza i fotografisanja.
"Djeca radnika nisu bila dostojna da uđu u zgradu javnog servisa, niti da osjete radost koju bi taj trenutak trebalo da nosi. Roditelji su pozvani da ‘siđu u podrum’ i preuzmu paketić, kao da se radi o nekakvoj tehničkoj obavezi, a ne o gestu koji bi trebalo da pokaže poštovanje prema onima koji drže ovaj sistem u životu. Dok se desetine hiljada maraka troše na reprezentaciju, ručkove i bahate privilegije menadžmenta, za radničku djecu nije bilo ni prostora, ni vremena, ni volje. Nijedan osmijeh nije bio prioritet. Nijedan trenutak radosti nije bio važan. Samo formalno ‘ispunjena obaveza’, bez duše i bez stida. Plate radnika da ne spominjemo, toliko su mizerne da većina radnika mora raditi dva posla. To je slika RTRS-a danas: podrum za radnike, fotelje za odabrane, porodične funkcije za bliske i bahatost za one koji upravljaju. I ta slika govori više od hiljadu saopštenja o ‘brizi za zaposlene’. Ovo pismo nije čin ličnog nezadovoljstva. Ovo je upozorenje“, poručili su.
Radnici su istakli da je odgovornost za urušavanje sistema jasno definisana.
"Odgovornost za ovakvo stanje snose generalna direktorica RTRS-a i direktorica programa, koje su RTRS pretvorile u privatni feud u kojem se odluke donose samovoljno, bez poštovanja procedura, kolegijalnih tijela, zakona i elementarnog ljudskog dostojanstva. Umjesto upravljanja institucijom, svjedočimo vladavini straha, kažnjavanja i selektivne ‘lojalnosti’. Novinari su izloženi stalnim pritiscima, prijetnjama degradacijom, skrajnutošću sa programa, uskraćivanjem radnih zadataka i otvorenim verbalnim ponižavanjima. Profesionalna etika zamijenjena je poslušnošću, a strah je postao osnovni mehanizam upravljanja. Na RTRS-u se funkcije ne dijele po znanju, iskustvu i odgovornosti, već po volji i hiru pojedinaca", navode radnici.
Dodaju da je sistem pretvoren u „privatnu prćiju“ u kojoj se fotelje raspoređuju bez kriterijuma, javnosti ili objašnjenja.
"Danas ste urednik, sutra više niste – ne zato što ste loše radili, već zato što niste ‘podobni’ ili dovoljno bliski krugu moći. Jedva sastavljamo kraj s krajem uz mizerne plate, dok rukovodstvo bez ikakve zadrške troši desetine hiljada maraka na reprezentaciju, ručkove, večere, putovanja i bahatost. Oprema je zastarjela, neispravna, a improvizacija postala pravilo, a ne izuzetak. Posebno je ponižavajuće to što je oko generalne direktorice formiran uski porodični krug – jedna familija koja drži ključne pozicije. Funkcije se dijele rođački, a ne profesionalno. Direkcija, sekretarice, pa čak i uloga ličnog dostavljača doručka – sve je koncentrisano u rukama bliskih ljudi. Ovako upravljanje nije samo neodgovorno – ono je uvreda za sve radnike koji godinama nose ovaj sistem na leđima, za sve novinare, tehničare i produkcijske radnike koji i dalje rade svoj posao. RTRS se ne urušava zbog radnika, već zbog samovolje, nepotizma i bahatosti onih koji su ga prisvojili. Ovo nije pitanje sujete, već opstanka javnog servisa. I što se duže ćuti, šteta je veća, a odgovornost jasnija", zaključuju u pismu.
