S početkom ramazana, promjena nije ograničena samo na vrijeme jela i pića, već uključuje i jednu od najosjetljivijih i najredovnijih tjelesnih funkcija: san.
Između kasnog doručka i obroka prije zore, te obnavljanja dnevnog ritma, osoba koja posti doživljava drugačije iskustvo spavanja; iskustvo koje možda na površini ne izgleda zamorno, ali ostavlja dubok trag na tijelu i umu.
Efekti Ramazana protežu se na jednu od najredovnijih tjelesnih funkcija, a to je san.
Nedavna analitička studija, ponovo je ispitala ovu promjenu iz preciznog naučnog ugla, pokušavajući odgovoriti na fundamentalno pitanje: Kako povremeni post tokom dana u ramazanu utiče na trajanje sna i pospanost tokom dana?
Globalna analiza jednog iskustva
U svojoj studiji objavljenoj u časopisu "Sleep and Breathing", istraživači su se oslonili na meta-analizu, jednu od najrigoroznijih naučnih metoda, koja kombinuje rezultate velikog broja prethodnih studija kako bi se došlo do stabilnije i pouzdanije procjene stvarnog efekta.
Analiza je obuhvatila 24 studije provedene u 12 različitih zemalja između 2001. i 2019. godine, u kojima je učestvovalo 646 odraslih osoba prosječne starosti od približno 24 godine, od kojih je oko 73% bilo muškaraca. Isti obrasci spavanja upoređeni su među učesnicima prije i tokom Ramazana, umjesto da se porede različiti pojedinci, što povećava tačnost rezultata.
Sati spavanja nestaju
Rezultati su jasno pokazali da je Ramazan povezan sa značajnim smanjenjem ukupnog trajanja noćnog sna. Prije Ramazana, prosječno trajanje sna bilo je oko 7,2 sata po noći, ali je tokom svetog mjeseca palo na samo oko 6,4 sata.
Jednostavnije rečeno, osoba koja posti, u prosjeku, gubi oko jedan puni sat sna svake noći tokom Ramazana. Ova promjena se čini mala numerički, ali je fiziološki značajna, posebno kada se ponavlja tokom 30 dana.
Statistička analiza je potvrdila da ovaj pad nije slučajan ili koincidencijalan, već predstavlja umjereno snažan i naučno potvrđen efekat, uprkos razlikama u načinu života između zemalja i društava.
Efekti Ramazana protežu se na jednu od najredovnijih tjelesnih funkcija, a to je san.
Manje pospanosti nego što se očekivalo
Zanimljivo je da ovo smanjenje trajanja sna nije drastično uticalo na dnevnu pospanost. Rezultati skale dnevne pospanosti pokazali su samo blagi porast, sa prosječnih 6,1 poena prije Ramazana na 7 poena tokom njega.
Iako je ovo povećanje statistički značajno, ne dostiže nivo koji ukazuje na pretjeranu pospanost ili jasan poremećaj dnevne budnosti kod većine ljudi koji poste, što ukazuje na to da tijelo posjeduje određeni stepen adaptivne fleksibilnosti u suočavanju s prekinutim snom tokom ramazana.
Tijelo se prilagođava... ali uz određenu cijenu.
Istraživači objašnjavaju ovaj paradoks time što ljudi koji poste često djelimično kompenziraju nedostatak noćnog sna kroz popodnevne dremke ili kratke periode odmora, ili kroz promjene u prirodi dnevnih aktivnosti i smanjeni fizički napor u određenim satima.
Međutim, studija implicitno upozorava da ova adaptacija ne znači odsustvo efekta, jer kraći san može kratkoročno uticati na koncentraciju, raspoloženje i mentalne performanse, posebno među onima koji kombinuju post sa napornim radom ili ostankom budnim do kasno.
Šta znače rezultati?
Studija potvrđuje da Ramazan ne lišava postače sna, već ga preraspodjeljuje, smanjujući njegovo ukupno trajanje bez nužno dovođenja do pretjerane dnevne pospanosti. Međutim, također ističe važnu stvar: održavanje dobrog kvaliteta sna i regulisanje rasporeda spavanja tokom svetog mjeseca nije luksuz, već neophodnost i za fizičko i za mentalno zdravlje.
Istraživači ukazuju na potrebu za više studija koje se bave različitim starosnim grupama i različitim obrascima rada kako bi se utvrdilo ko je najviše pogođen ovom suptilnom promjenom ritma spavanja.