Ramazan u Sarajevu ima posebnu draž, a trenutci između iftara i sehura predstavljaju posebno vrijeme, koje ima naročitu metafiziku.
Haremi džamija su osvjetljeni, džamijske kapije otvorene, a kada nastupi potpuni mrak mujezini pozivaju vjernike na teravih-namaz, zadnju dnevnu molitvu, koja se klanja samo za tokom ramazana i znatno je duža od ostalih.
Druženja uz ramazanske večeri su uobičajena i dio tradicije, pa mnogi ostaju na Baščaršiji nakon teravije.
Nerijetko druženja i potraju sve do zore i sehura, što sarajevske ramazanske večeri činiposebnim, a cijela Baščaršija vrvi ljudima, kao u sred dana.
Šetnja čaršijom može vas odvesti i u prošlost, ako posjetite Morića han – jedini sačuvani sarajevski karavan-saraj koji je u osmansko doba služio za smještaj trgovačkih karavana, kao i Kolobara han, prvi sarajevski han iz 15. stoljeća.
Pred zoru se druženja prekidaju, a postači odlaze na sehur, posljednji obrok prije cjelodnevnog posta.