Ako je suditi po izjavama Borjane Krišto, Bosna i Hercegovina bi danas već bila duboko u evropskom vozu – negdje između Brisela i „evo još samo što nije“.
Jer tako je zvučalo njeno pobjedonosno obraćanje iz Tirane: „Sredinom sedmice Evropska komisija će zvanično potvrditi da je Reformska agenda BiH prihvaćena.“
Sedmica je prošla. I još jedna. I još jedna.
Brisel šuti. A Bosna i Hercegovina tone dublje u vlastitu administrativnu rupu bez dna.
Međutim, Krišto je i dalje uvjerena da je stvar gotova. Kao i mnogi njeni prethodnici koji su živjeli na dijeti od floskula, optimističkih izjava i paralelne realnosti koju hrabro dijele sa građanima, uvjereni da niko neće primijetiti kada se obećanje ne ostvari.
DRŽAVE REGIONA VEĆ DOBIJAJU NOVAC — A BIH GLEDA SA STRANE I „BROJI ŠTETE“
Dok Srbija, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Kosovo već uredno povlače druge tranše pomoći iz EU Plana rasta, Bosna i Hercegovina se bavi onim što najbolje zna: kasniti, ubjeđivati sebe da nije kasnila, pa kasniti još malo.
Rezultat?
Evropska komisija je BiH kaznila umanjenjem planirane pomoći za više od 100 miliona eura.
Da, dobro si pročitao.
Stotinu miliona eura otišlo je zbog toga što naši političari nisu znali — ili nisu htjeli — usvojiti i poslati Reformsku agendu na vrijeme.
Te pare su otišle u vjetar. A građani će taj vjetar osjetiti na leđima, kao i uvijek.
Šutnja iz Brisela, panika u Sarajevu
Dok Brisel priprema odgovor, panika raste u institucijama BiH — ali ne toliko zbog sadržaja reformi, nego zbog činjenice da niko u Parlamentu, pa ni u samom Vijeću ministara, nije vidio taj famozni dokument koji se navodno šalje, usvaja, koriguje, „uskoro objavljuje“ i slično.
Niko ga nije vidio.
Ali svi ga navodno podržavaju.
To znači samo jedno: u BiH se i dalje glasa naslijepo. Samo da se kaže da je nešto urađeno.
Parlament BiH je sada, po ko zna koji put, morao prisiliti Vijeće ministara da dostavi ono što je odavno trebalo biti javno – Reformsku agendu, zvanično, formalno, dokumentovano, na jezicima BiH, bez političkih mantila i spinova.
SDA, Emrić, Baručija – parlament ujedinjen u jednoj stvari: „Dajte taj dokument više!“
Tek nakon intervencije zastupnika Šerifa Špage i usvajanja njegovih zaključaka, Vijeće ministara je dovedeno u situaciju da mora poslati Program reformi u roku od pet dana.
Zastupnici Emrić i Baručija pridružili su se pritisku, pa je Predstavnički dom sada obavezao Borjanu Krišto da u roku od sedam dana dostavi kompletnu Reformsku agendu poslanicima i delegatima, a Vijeće ministara da u roku od mjesec dana dostavi i detaljnu analizu svih poglavlja, koraka i obaveza.
Drugim riječima:
„Prestanite glumiti da radite. Počnite zaista raditi.“
KRIŠTO JE IZ TIRANE SLALA PORUKE KOJE NISU DOŠLE DO BRUSELJA
Politička simbolika je jasna: Krišto je u Tirani pričala za evropsku publiku, ne za domaću.
Ali izgleda da ni ta evropska publika nije bila posebno impresionirana.
Jer da jeste — danas bi BiH slavila početak povlačenja stotina miliona eura iz EU fondova, a ne pisala dokumente koje su drugi u regionu davno završili i zaključili.
BOSNA I HERCEGOVINA – ZEMLJA KOJA NIJE KASNILA, NEGO „EVROPSKI PONIZILA SAMA SEBE“
Ovo nije samo birokratska greška. Ovo je klasičan primjer kako politička neodgovornost direktno utiče na džep građana, na investicije, na razvoj, na put ka EU.
Jer dok Brisel gubi strpljenje, BiH političari gube dokumente.
I sve to bi bilo smiješno da nije skupo.
Skupo više od 100 miliona eura.
Reformska agenda postoji samo u izjavama, ne u realnosti
Dok se čeka da Borjana Krišto i Vijeće ministara konačno dostave dokument i analizu koju Brisel već mjesecima očekuje, Bosna i Hercegovina ne gubi samo novac.
Gubi reputaciju, gubi kredibilitet, gubi ritam sa regionom.
Ali jedno je sigurno:
Ako se BiH prema reformama bude odnosila ovako kao do sada, neće nas kazniti Evropska komisija. Kaznit ćemo sami sebe.
