Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović proučio je dovu za šehide nakon klanjanja dženaze žrtvama genocida u Potočarima.
- Stajati na ovom mjestu u Potočarima znači stajati pred ogledalom ljudske savjesti. Ovdje gdje zemlja čuva kosti hiljada nevino ubijenih očeva, sinova i braće riječi gube svoju snagu. Tišina koja nas okružuje i koju osjećamo nije praznina. To je najsnažniji glas koji nas opominje. Ovi nišani pred našim očima nisu samo spomenik prošlosti. Oni su trajna optužnica protiv zločina i mržnje, ali i vječni podsjetnik na obavezu koju nosimo svi mi koji smo ostali iz njih. Naša dužnost nije smo da žalimo. Naša je sveta dužnost da pamtimo i da se borimo protiv zaborava, da glasno govorimo istinu onda kada bi je drugi najradnije prešutjeli, da čuvamo dostojanstvo svake žrtve genocida, jer zaborav bi bio novi zločin nad onima kojih više nema - kazao je.
U ovim bijelim nišanima ne vidimo samo prekinute živote naših očeva, nego prepoznajemo snagu i borbu majki Srebrenice, dodao je.
- Neka nam ovaj harem boli bude trajna opomena da zlo raste tamo gdje dobri ljudi šute. Učinimo sve da nam se ovo zlo ne ponovi - kazao je reis Kavazović.
Nakon dove po starom bosanskom običaju tri puta je pitao "Hoćemo li se halaliti?"
Njegovo obraćanje prenosimo u cijelosti:
"Poštovana braćo i sestre, drage majke, preživjeli, prijatelji, vi koji danas s nama dijelite ovu tišinu,
Stajati na ovom mjestu u Potočarima znači stajati pred ogledalom ljudske savjesti. Ovdje, gdje zemlja čuva kosti hiljada nevino ubijenih očeva, sinova i braće, riječi gube svaku snagu. Tišina koja nas okružuje i koju osjećamo nije praznina – to je najsnažniji glas historije koji nas opominje.
Nišan pred našim očima nije samo spomenik prošlosti; on je trajna optužnica protiv zločina i mržnje, ali i vječni podsjetnik na obavezu koju nosimo svi mi koji smo ostali iza njih. Naša dužnost nije samo da žalimo. Naša je sveta dužnost da pamtimo i da se borimo. Da glasno govorimo istinu onda kada bi je drugi najradije prešutjeli. Da čuvamo dostojanstvo svake žrtve genocida, jer zaborav bi bio novi zločin nad onima kojih više nema.
U ovim bijelim nišanima mi ne vidimo samo prekinute živote naših sinova, očeva i braće, već prepoznajemo i neizmjernu hrabrost majki Srebrenice. One su, uprkos nezamislivoj boli, izabrale put istine i pravde umjesto puta osvete i proklinjanja. Njihova snaga i uzoritost lekcija je cijelom svijetu o tome kako se dostojanstveno nosi tuga i kako se hrabro bori za istinu i pravdu.
Neka nam ovaj harem boli bude trajna opomena da zlo raste tamo gdje dobri ljudi šute. Učinimo sve što je u našoj moći da nam se ovo zlo ne ponovi. Obećajmo danas, pred ovim bijelim nišanima, da nam se Srebrenica neće ponoviti. Obećajmo danas da nećemo biti naivni i od drugih očekivati samilost, kada znamo da nje neće biti.
Braćo i sestre!
Podignimo ruke naše ka nebesima i okrenimo lica naša Onome Koji uputu i snagu daje i Koji sve zna, sve čuje i sve vidi, pa Ga zamolimo:
Allahu Svemogući,
Ako pogriješimo, Podari nam snagu Ademovog (a. s.) pokajanja. Ako nas zamrači krivovjerje, Osvijetli nam put Ibrahimovim (a. s.) pravovjerjem. Ako nas zadesi nesreća, Pouči nas Nuhovoj (a. s.) lađi spasa. Ako nas uhvati strah od silnika, Osposobi nas Musaovom (a. s.) hrabrošću. Ako nam se ponudi mržnja, Spasi nas Isaovom (a. s.) ljubavlju. Ako nas protjeraju iz domova naših, Osnaži nas Muhammedovom (a. s.) željom za povratkom.
Bože Svemogući, Ujedini naša srca u vjeri i ljubavi, Učvrsti korake naše u istini i pravdi, Osnaži volju našu u bratstvu i slozi, Udruži misli naše u domu i domovini.
Molimo Te, Bože, Da tuga bude nada, Da osveta bude pravda, Da majčina suza bude molitva, Da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica.
Amin!"
