Dok Milorad Dodik, vječni maršal entitetske politike, pjeva pobjedničke pjesme u Laktašima, pravo i pravda u Bosni i Hercegovini tek zagrijavaju glasne žice.
Prvostepena presuda zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika – godina zatvora i zabrana političkog djelovanja – samo je prva strofa u mnogo dužem, mračnijem refrenu. Jer, priča ne staje na jednoj optužnici. Ne, ovo je tek uvod u ono što bi se u normalnoj državi zvalo – državni udar.
Dodikova uloga u političko-pravnom trileru pod nazivom "Napad na ustavni poredak" i dalje se secira u Tužilaštvu BiH. Optužnica još nije napisana, ali nemojmo zaboraviti: pravda nije brza, ali zna biti neumoljiva. A upravo to Dodika i njegov kartel čini nervoznim. Jer više ne igra po pravilima koje sam piše. Sud mu je pokazao da je, uprkos bahatom ponašanju i prkosu, i dalje – običan građanin podložan zakonu.
U sjeni medijskih naslova, Stevandić i Višković su već sjedili u Tužilaštvu – ne kao gosti, već kao osumnjičeni. I to zbog istog zločina: pokušaja razgradnje ustavnog poretka zemlje u kojoj obavljaju najviše funkcije. Dodik ih je poveo putem političkog samoubistva, ali i pokušaja institucionalnog razbijanja države kroz donošenje zakona koji zabranjuju djelovanje državnog pravosuđa i sigurnosnih agencija na teritoriji entiteta.
Da, dobro ste pročitali – entitet koji je nastao kao rezultat međunarodnog mirovnog sporazuma sada u tišini pravi zakone koji negiraju samu državu koja mu je dala pravni okvir postojanja. To nije politička borba. To je puč. Bez tenkova, ali s paragrafima. Bez metaka, ali s dekretima.
I dok se Dodik vadi ne birajući sredstva , Sarajevo kao da šuti, Tužilaštvo šaptom gradi slučaj koji će, ako ikada dobije ozbiljan pravosudni epilog, biti najveći test državne zrelosti BiH od Daytona do danas. Napad na ustavni poredak nije više samo teorijska konstrukcija – to je realnost koju dokumentuje sam visoki predstavnik u izvještaju Vijeću sigurnosti UN-a. Nezabilježeni udari, političko nasilje, pokušaji paradržavne kontrole nad pravosuđem i sigurnosnim strukturama – sve je to već na papiru. Samo još pravda mora povući pero.
Ali, šta ako ne povuče?
Šta ako Dodik zaista postane presedan – političar koji može napasti temelje države, ismijavati zakone, ponižavati institucije i zatim, kao da se ništa nije desilo, otvoriti šampanjac dok se himna entiteta ori?
U tom slučaju, BiH ne treba strahovati od Dodika. Veći problem će biti oni koji mu to dopuste.
Jer, istjerati institucije države iz jednog dijela njene teritorije, to više nije provokacija. To je objava rata.
Ili će pravna država konačno reći "dosta", ili ćemo biti svjedoci nastavka najopasnijeg političkog eksperimenta na tlu Evrope: stvaranja paradržave pod okriljem legalnosti.
Pravosudna sezona je otvorena. Dodik je glavni glumac – ali na kraju, jedina važna stvar bit će: hoće li završiti kao heroj u svojoj bajci ili kao osuđenik u našoj stvarnosti.
