**Prema Američkom psihološkom udruženju, djeca izrastaju u ljubazne i nesebične odrasle osobe kada se odgajaju s empatijom i disciplinuju na promišljen način.
Međutim, moderni standardi takozvanog nježnog roditeljstva, koji poštuju dječja osjećanja, ali često zanemaruju razvoj samopoštovanja, odgovornosti i discipline, mogu dovesti do formiranja sebičnih i razmaženih stavova. Djeca tada očekuju da ih roditelji zaštite od svake neugodnosti i riješe sve njihove probleme, umjesto da ih podstiču da budu samostalni.
Nasuprot tome, roditelji su 1960-ih i 1970-ih imali fundamentalno drugačiji pristup. Usadili su disciplinu i integritet svojoj djeci, ali su im istovremeno dali priliku da nauče odgađati zadovoljstvo, biti strpljivi i pokazivati saosjećanje čak i kada im to nije bilo lako.
1. Kupuju sve što žele
Djeca postaju strpljivija kada imaju priliku da vježbaju čekanje i štednju, umjesto da im se odmah kupi sve što žele. Razmažena djeca ne uče kako da se nose s razočaranjem ili kako da kontrolišu svoje emocije jer im roditelji ispunjavaju svaku želju. Takva djeca kasnije ulaze u odraslo doba s uvjerenjem da imaju pravo na sve, što se može manifestovati kao finansijska neodgovornost, očekivanje da drugi budu dostupni ili prelaženje tuđih granica radi vlastite udobnosti.
2. Stalno zabavljanje djece
Djeca koja su odrastala 60-ih i 70-ih godina razvila su nezavisnost, kreativnost i snalažljivost dijelom i zato što se od njih očekivalo da se sami zabavljaju. Igrali su se bez stalnog roditeljskog nadzora i bez ekrana koji bi ih ometali. Današnja djeca često očekuju da im roditelji ispune svaku potrebu, što podstiče zavisnost i nedostatak lične odgovornosti. Prekomjerno oslanjanje na ekrane može dodatno doprinijeti socioemocionalnim poteškoćama, uključujući povećanu sebičnost.
3. Skrivanje teških razgovora i konflikata
Iako previše sukoba može potaknuti djecu da potiskuju svoja osjećanja, potpuno izbjegavanje neslaganja je također štetno. Djeca koja nikada ne vide odrasle kako se svađaju ili mire mogu biti nespremna da kasnije u životu upravljaju vlastitim odnosima. Roditelji danas često misle da štite svoju djecu izbjegavajući svađe, ali djeca zapravo uče kako se nositi s emocijama, tražiti oproštaj i rješavati probleme kroz posmatranje. Djeca 60-ih i 70-ih godina posmatrala su stvarni život i učila iz iskustva, dok današnja djeca često izbjegavaju sukobe jer vide svoje roditelje da rade isto.
4. Rješavanje problema za djecu
Kada bi se djeca suočila s problemom u školi ili na igralištu, roditelji bi im dozvolili da sami pronađu rješenje. To im je pomoglo da razviju komunikacijske vještine, vještine rješavanja sukoba i regulacije emocija. Istraživanja pokazuju da pretjerano uključivanje roditelja, posebno u školskim problemima, može biti štetno za socioemocionalni i kognitivni razvoj. Starije generacije su razvile otpornost upravo zato što su se morale same nositi sa situacijom, bez oslanjanja na roditeljsku intervenciju.
5. Pravila i obaveze pregovaranja
Dok današnja djeca često očekuju nagrade za obavljanje osnovnih kućnih poslova, djeca iz starijih generacija jednostavno su morala učestvovati u domaćinstvu. Roditelji su bili autoriteti i nije bilo prostora za pregovore. Ovakav pristup je djecu učio odgovornosti i samostalnosti, a svakodnevni poslovi, provođenje vremena nasamo ili briga o mlađoj braći i sestrama pružali su im prave prilike da nauče disciplinu.
6. Nagrađivanje svakog postignuća
Roditelji 60-ih i 70-ih godina nisu stalno hvalili svoju djecu za osnovne zadatke. Iako se današnjim roditeljima to može činiti grubim, ovaj pristup je djeci pružio priliku da razviju unutrašnji osjećaj ponosa. Naučili su pronaći zadovoljstvo u vlastitim naporima, a ne u vanjskom odobravanju. Današnja djeca često traže potvrdu od drugih, dok su starije generacije gradile samopouzdanje kroz odgovornost i samostalno djelovanje.
7. Hitna zamjena oštećenih predmeta
Kada se djeci odmah ne zamijeni svaki izgubljeni ili slomljeni predmet, ona nauče da brinu o svojim stvarima i regulišu svoje emocije. Djeca koja znaju da će dobiti novi predmet čim nešto slome često su nemarna i nemarna s materijalnim stvarima. Učenje vrijednosti novca i odbijanje da ga odmah zamijene pomaže im da razviju zahvalnost i veću odgovornost.
8. Dozvoljavate sebi da odustanete kada stvari postanu teške
Stariji roditelji nisu dozvoljavali svojoj djeci da odustanu kada su se suočila s preprekama. Dok današnji roditelji žele biti osjetljivi na osjećaje svoje djece, ponekad zanemaruju važnost tolerancije frustracije. Upravo su upornost i suočavanje s poteškoćama učinili starije generacije otpornijima u odrasloj dobi.
9. Zaštita od manjih neugodnosti
Manje neugodnosti su normalan dio života. Ako vas roditelji nisu štitili od svake neugodnosti, već su očekivali da učite iz svojih grešaka, razvili ste sposobnost da se sami nosite s problemima. Današnji roditelji često nesvjesno podstiču sebičnost intervenirajući kada to nije potrebno, pa djeca uče da uvijek mogu računati na nekoga da ih spasi.
10. Tolerisanje izgovora
Kada djeca stalno izmišljaju izgovore, a njihovi roditelji ih prihvataju, ne nauče preuzeti odgovornost za svoje postupke. Starije generacije su učile da donose dobre odluke bez stalnog nadzora. Zato su danas otpornije, spremne prihvatiti posljedice i naučiti lekcije, čak i kada je teško.
11. Ispunjenje svakog trenutka
Djeca često završe preopterećena jer im je svaki trenutak isplaniran, bilo kroz brojne aktivnosti ili stroge dnevne rasporede. Nedostatak slobodnog vremena sprječava razvoj samostalnosti, kreativnosti i emocionalne otpornosti. Roditelji starog kova dozvoljavali su djeci da biraju kako će provoditi svoje vrijeme, dajući im prostor za izgradnju identiteta i unutrašnje motivacije.
