Vlada bh. entiteta Republika Srpska ponosno je objavila saglasnost za zaključenje memoranduma o razumijevanju sa kompanijom „Aktiv Israel Akril Industries LTD“, izraelskim investitorom koji planira premještanje proizvodnje iz Turske u Bosansku Gradišku. Zvaničnici tvrde da će otvoriti između 100 i 160 radnih mjesta i „intenzivno sarađivati s obrazovnim ustanovama“.
No, iza ove pompezne medijske slike krije se niz ozbiljnih problema i etičkih dilema.
Prvo i najvažnije – kakav je signal RS slala ovom potezom? Dok građani i dalje gledaju na korupciju, prazne škole i nefunkcionalnu ekonomiju, Vlada otvoreno poziva izraelski kapital da ovdje širi svoje proizvodne operacije, bez ikakve transparentnosti o uvjetima i stvarnoj koristi za lokalnu zajednicu. Pitanje koje se nametnulo mnogima glasi: da li RS prodaje svoju ekonomsku i moralnu autonomiju stranoj kompaniji s istorijskom i političkom težinom?
Investitor iz Izraela traži mjesto gdje će mu troškovi biti minimalni, a kontrola nad radnicima maksimalna. One „moderne i ekološki prihvatljive tehnologije“ koje se spominju više liče na PR trik nego na stvarnu zaštitu životne sredine. Radnici, sa minimalnim platama i ograničenim pravima, biće žrtve politike koja glorifikuje strani kapital dok zanemaruje domaće interese.
Saradnja s obrazovnim ustanovama dodatno zabrinjava. Umjesto da škole i fakulteti služe građanima i razvoju domaće inovacije, oni postaju servis izraelskog kapitala – mjesto gdje se mladi oblikuju kao radna snaga po mjeri poslodavca, a ne kao budući lideri i stručnjaci RS.
Pregovori su trajali od decembra prošle godine, ali javnost je ostala u mraku: kakve poreske olakšice dobiva izraelska firma, koji su stvarni ekonomski benefiti za RS i kako će se kontrolisati prava radnika? Umjesto odgovora, dobili smo medijsku predstavu „investicija koja donosi prosperitet“.
Ova odluka je, zapravo, siguran put ka stvaranju zavisnosti od stranog kapitala. Umjesto da RS gradi stabilnu ekonomiju i snaži domaće preduzetništvo, vlast otvoreno preferira strane investitore, među kojima je i Izrael, čiji se ekonomski i politički interesi često poklapaju s kontroverznim međunarodnim pitanjima. Dok se govori o lokalnoj konkurentnosti, u stvarnosti se Bosanska Gradiška pretvara u platformu za realizaciju interesa izraelske kompanije, dok lokalni radnici i stanovnici gledaju kako im se budućnost pretvara u ekonomsku koloniju.
Ukratko, Vlada RS je ovim potezom pokazala: strateški interes stranih sila je važniji od građana, radnika i moralnog integriteta države. Ako ovakav model nastavi, RS neće graditi svoju ekonomsku budućnost – već postaje poligon za ekonomske eksperimente stranih država, uključujući Izrael, dok lokalno stanovništvo snosi sve troškove.
