Američka vojska sve češće koristi balističke rakete ATACMS iz doba Hladnog rata za izvođenje udara na ciljeve u Iranu, nakon što su zalihe najmodernijih projektila Precision Strike Missile (PrSM) značajno smanjene usljed intenzivnih borbenih operacija.
Prelazak na stariji raketni sistem ukazuje na rastuće logističke izazove s kojima se suočavaju američke oružane snage tokom dugotrajnog sukoba na Bliskom istoku.
Brzo iscrpljene zalihe PrSM-a
Raketa Precision Strike Missile (PrSM) uvedena je u operativnu upotrebu 2024. godine kao nasljednik sistema ATACMS. Posjeduje domet veći od 500 kilometara, napredni sistem navođenja te znatno veću otpornost na elektronsko ometanje, što je čini pogodnijom za djelovanje protiv savremenih sistema protivzračne odbrane.
Prva borbena upotreba PrSM-a zabilježena je tokom američkih vojnih operacija protiv Irana koje su započele u februaru 2026. godine. Međutim, ograničena proizvodnja i visoka cijena ovih projektila doveli su do brzog trošenja raspoloživih zaliha.
Zbog toga se američka vojska ponovo oslanja na znatno starije rakete ATACMS, koje su razvijene još tokom Hladnog rata.
Veći rizik za američke snage
Za razliku od PrSM-a, čiji domet prelazi 500 kilometara, ATACMS može gađati ciljeve na udaljenosti do oko 300 kilometara.
To znači da lansirni sistemi HIMARS i M270 moraju djelovati bliže linijama sukoba kako bi pogodili ciljeve u Iranu, čime postaju znatno izloženiji napadima bespilotnih letjelica, lutajuće municije i balističkih projektila.
Terenski izvještaji ukazuju da su pojedini američki raketni sistemi raspoređeni u Kuvajtu već bili meta napada upravo zbog ograničenog broja sigurnih lokacija za njihovo raspoređivanje.
Slabija otpornost na elektronsko ratovanje
Dodatni problem predstavlja činjenica da je ATACMS osjetljiviji na elektronsko ometanje od modernijeg PrSM-a.
Dosadašnja borbena iskustva pokazala su da intenzivno elektronsko ratovanje može uticati na preciznost udara ovim projektilima.
Nasuprot tome, PrSM je razvijen upravo za djelovanje u okruženjima u kojima protivnik intenzivno koristi elektronsko ratovanje i složene sisteme protivzračne odbrane.
Osim većeg dometa i bolje zaštite od ometanja, PrSM ima i kompaktniji dizajn, pa jedna lansirna kapsula može nositi dvije rakete umjesto jedne ATACMS rakete. Time se povećava vatrena moć, ali i logistička efikasnost američkih jedinica.
Širi problem američke vojne industrije
Smanjenje zaliha PrSM-a dio je šireg problema s kojim se suočavaju Sjedinjene Američke Države.
Ubrzana potrošnja streljiva tokom sukoba dovela je do smanjenja zaliha više vrsta strateškog naoružanja, uključujući bombe za uništavanje podzemnih bunkera, krstareće rakete i balističke presretače.
Takav razvoj događaja otvara pitanje može li američka odbrambena industrija održavati tempo proizvodnje potreban za vođenje dugotrajnih ratova visokog intenziteta, posebno u situaciji kada se sofisticirano precizno naoružanje troši znatno brže nego što se može nadoknaditi novom proizvodnjom.
