SAD mijenja energetsku kartu Balkana: Novi LNG koridori potiskuju ruski plin
Sjedinjene Američke Države pokrenule su široku energetsku strategiju na Zapadnom Balkanu s ciljem smanjenja ovisnosti regije o ruskom plinu i uspostavljanja novog energetskog koridora koji bi povezivao Jadran, jugoistočnu i centralnu Evropu.
Plan uključuje mrežu LNG terminala, novih plinovoda, interkonekcija i plinskih elektrana od Hrvatske i Bosne i Hercegovine, preko Srbije, Crne Gore i Sjeverne Makedonije, pa sve do Albanije i Kosova. Projekti imaju snažnu političku i finansijsku podršku Washingtona i Brisela, a dio njih već je u fazi izgradnje ili završnih priprema.
Cijeli regionalni energetski sistem postepeno se preusmjerava prema plinu iz Sjedinjenih Američkih Država, Azerbejdžana i istočnog Mediterana, dok se pokušava smanjiti dugogodišnja dominacija ruskog Gazproma na Balkanu.
Posebnu pažnju posljednjih mjeseci izazvao je projekat Južne plinske interkonekcije između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, kojim bi Federacija BiH dobila pristup LNG terminalu na Krku i alternativnim dobavljačima plina.
Istovremeno, Republika Srpska razvija zasebne gasne veze sa Srbijom kroz projekat Istočne interkonekcije od Bijeljine prema Banjoj Luci.
Bosna i Hercegovina gotovo pola stoljeća zavisi od ruskog plina koji u zemlju dolazi preko Turskog toka i koristi se uglavnom za grijanje Sarajeva. Novi projekti trebali bi omogućiti diverzifikaciju izvora snabdijevanja i smanjiti energetsku ranjivost zemlje.
Planirani plinovod prema Hrvatskoj mogao bi transportovati oko 1,5 milijardi kubnih metara plina godišnje, iako BiH trenutno troši višestruko manje količine. Upravo zbog toga paralelno se razmatra izgradnja novih plinskih elektrana koje bi mogle značajno povećati potrošnju gasa i postepeno zamijeniti dio zastarjelih termoelektrana na ugalj.
U Srbiji se istovremeno ubrzano širi gasna infrastruktura kako bi zemlja zadržala ulogu regionalnog energetskog čvorišta. Iako Beograd i dalje više od 80 posto plina dobija iz Rusije preko Turskog toka, vlasti paralelno razvijaju interkonekcije prema Bugarskoj i Sjevernoj Makedoniji koje bi omogućile pristup američkom LNG-u preko grčkih i hrvatskih terminala.
Crna Gora, iako nema razvijenu gasnu mrežu, uključena je u američku energetsku strategiju kroz planove za LNG terminal u luci Bar i izgradnju novih plinskih elektrana u Baru, Podgorici i Pljevljima.
Sjeverna Makedonija postaje jedna od ključnih tačaka južnog energetskog koridora. U toku je izgradnja plinovoda koji će zemlju povezati s grčkim LNG terminalima, dok se paralelno planira nova interkonekcija sa Srbijom.
Albanija je već potpisala višemilijardni sporazum s američkim i grčkim kompanijama o izgradnji LNG terminala u Valoni i nove plinske elektrane. Taj projekat mogao bi pretvoriti Albaniju u jedno od glavnih energetskih čvorišta za distribuciju američkog plina prema ostatku Zapadnog Balkana.
Za razliku od susjeda, Kosovo je trenutno izvan glavnih plinskih planova. Priština je odlučila da američka sredstva usmjeri u baterijske sisteme za skladištenje energije i obnovljive izvore, umjesto u razvoj gasne infrastrukture.
Iako se američka strategija predstavlja kao ključ za energetsku sigurnost Balkana, brojni izazovi ostaju otvoreni. Pored ogromnih troškova izgradnje infrastrukture, zemlje regiona morat će osigurati dugoročne ugovore o snabdijevanju i održivu ekonomsku isplativost projekata.
Energetska mapa Balkana tako ulazi u novu fazu geopolitičkog preslagivanja u kojoj prirodni plin postaje mnogo više od energetskog pitanja — postaje instrument političkog i strateškog uticaja velikih sila na jugoistoku Evrope.
