Incident koji se dogodio u subotu, 17. januara, ispred Memorijalnog centra u Potočarima, još jednom je razotkrio sramotnu nemoć bosanskohercegovačkih institucija i sigurnosnih agencija.
Brane Stanivuković, pripadnik četničkog pokreta iz Srbije, zaustavio se pred ulazom u Memorijalni centar, na glavi nosio šajkaču s kokardom i otvoreno provocirao. Fotografisao se pred mjestom koje simbolizira bol, tragediju i genocid nad Bošnjacima u Srebrenici. Kada su ga uposleni upozorili da ovakvo ponašanje nije dozvoljeno, Stanivuković je nastavio s verbalnim uvredama, uz povike da je “ovo srpska zemlja”.
U takvoj situaciji, umjesto da institucije reagiraju odlučno, Memorijalni centar je mogao samo pozvati Direkciju za koordinaciju policijskih tijela, dok je patrola policije iz Srebrenice “preuzela slučaj”. U roku od 24 sata, provokator je već napustio BiH, bez ikakve posljedice ili sankcije.
Ovaj incident nije samo verbalna provokacija – to je direktno vrijeđanje žrtava genocida i njihovih porodica, otvoreno veličanje ratnih zločinaca, ali i signal svim potencijalnim počiniocima mržnje da se u BiH mogu ponašati nekažnjeno. Paradiranje pripadnika četničkog pokreta, uz uvrede i prijetnje, još jednom potvrđuje da BiH nema efikasne mehanizme za zaštitu osnovnog dostojanstva svojih građana niti za provođenje zakona koji bi spriječio ovakve sramotne provokacije.
Nevjerovatno je i poražavajuće da neko može slobodno ući u BiH, provoditi provokacije pred simbolom bola i genocida, a zatim izići iz države bez ikakve posljedice. Koje to poruke šalje država i njeni sigurnosni organi? Da su žrtve genocida tu da budu ponižavane? Da ratni zločinci i njihovi sljedbenici i dalje mogu dominirati narativom i širiti mržnju?
Stanivukovićev čin je simptom daleko ozbiljnijeg problema – sistema koji nije sposoban da štiti dostojanstvo svojih građana, institucija koje ne funkcioniraju, i zakona koji se selektivno primjenjuju. Dok ovakvi provokatori slobodno paradiraju po BiH, sjećanje na Srebrenicu biva kompromitovano, a genocid omalovažen pred očima cijelog svijeta.
Pitanja koja ostaju otvorena su goruća: Kako je moguće da pojedinci poput Stanivukovića ulaze i izlaze iz BiH bez ikakvih kontrola? Zašto institucije ne reaguju na činove otvorenog veličanja ratnih zločina? I najvažnije – kada će država konačno preuzeti odgovornost i zaštititi dostojanstvo žrtava i integritet svojih institucija?
Dok se odgovori ne nađu, ovakvi incidenti neće biti izuzetak – oni će postati pravilo. BiH mora reagovati, ili će šajkače i provokatori nastaviti šetati kroz našu zemlju, bez ikakve posljedice, šireći mržnju i negirajući žrtve genocida.
