Sedam dana nakon tragedije u centru Sarajeva, grad i dalje traži odgovore. U nesreći koja se dogodila 12. februara, kada je tramvaj iskočio iz šina u krivini na dionici od Željezničke stanice prema Baščaršiji, život je izgubio 23-godišnji student Erdoan Morankić iz Brčkog. Teško je povrijeđena i sedamnaestogodišnja djevojka, dok je još nekoliko osoba zadobilo lakše povrede, uključujući i vozača tramvaja.
Snimak nesreće, koji je ubrzo dospio u javnost, prikazuje vozilo kako velikom brzinom ulazi u krivinu, nakon čega dolazi do iskliznuća i potpunog izlijetanja na cestu. Ono što je trebalo biti rutinska vožnja, u nekoliko sekundi pretvorilo se u tragediju.
Tehnički kvar ili sistemski propust?
Vozač je u iskazu naveo da je tramvaj iznenada počeo ubrzavati te da nije mogao uspostaviti kontrolu nad vozilom. Kao mogući uzrok spomenuo je takozvanu „zalijepljenu vožnju“ – termin koji se među vozačima već godinama koristi za opis neobičnog ponašanja pojedinih starijih modela tramvaja češke proizvodnje.
Međutim, javnosti ni sedam dana kasnije nije precizno objašnjeno šta taj pojam podrazumijeva. Da li je riječ o električnom kvaru, blokadi komandi, problemu sa regulatorom snage ili nečemu trećem? Ako je takav problem bio poznat i ranije, zašto vozila nisu preventivno povučena iz saobraćaja prije nego što je neko izgubio život?
Posebno zabrinjava činjenica da su pojedini vozači navodno i ranije prijavljivali slične poteškoće. U takvim okolnostima, odgovornost ne može ostati samo na jednom čovjeku za komandama.
Uprava uvjerava, građani sumnjaju
Iz kantonalnog javnog preduzeća GRAS poručuju da se radilo u skladu s procedurama i da su tramvaji redovno održavani. Bivši direktor tvrdi da vjeruje svojim uposlenicima do te mjere da bi bez straha sjeo u vozilo kojim upravljaju. Sindikat, barem zasad, ne govori o pritiscima na vozače.
Ipak, u javnosti kruže drugačije priče – o vozilima koja su starija od pola stoljeća, o improvizacijama u održavanju i o sistemu koji funkcioniše dok se nešto ne slomi. A kada se slomi, posljedice su katastrofalne.
Gdje je struka?
U cijeloj priči gotovo da se ne čuje glas akademske zajednice. Stručnjaci sa saobraćajnih, mašinskih i elektrotehničkih fakulteta mogli bi javnosti pojasniti moguće tehničke uzroke – od mehaničkog zamora materijala, preko problema sa kočionim sistemom, do kvarova na upravljačkim sklopovima.
Umjesto toga, javni prostor prepušten je nagađanjima i poluinformacijama. A tragedija koja je odnijela mladi život zahtijeva jasna, stručna objašnjenja, ne šutnju.
Istraga tek na početku
Kantonalno tužilaštvo vodi istragu i trenutno vozača tereti za vožnju neprilagođenom brzinom. Izuzeta je dokumentacija iz GRAS-a i nadležnog ministarstva, a prikupljaju se i tehnički nalazi. No, iskustvo pokazuje da ovakvi procesi mogu trajati godinama.
U međuvremenu, porodica stradalog mladića traži pravdu, a građani Sarajeva sigurnost. Jer ovo nije samo pitanje jednog vozača ili jednog tramvaja. Ovo je pitanje sistema javnog prijevoza, nadzora, odgovornosti i odnosa prema javnom dobru.
Dok se čekaju odgovori, tramvaji i dalje prolaze istim šinama. A povjerenje građana – jednom izgubljeno – mnogo se teže vraća nego što se vozilo vraća na tračnice.
