Više od stotinu Bošnjaka iz Stoca jučer, 23. augusta, pokazalo je šta znači ponos i prkos kada država okrene leđa vlastitom narodu.
Za samo jedan dan, svojim rukama, bez ijedne marke pomoći iz Sarajeva, bez očekivanja od strane političara da im pruže podršku, podigli su zid oko prostora budućeg mezarja na Popratima. Taj zid nije samo kamen i malter – to je zid protiv izdaje, zid protiv poniženja i zid protiv vlasti koja decenijama gleda kako Bošnjake u Hercegovini pretvaraju u građane drugog reda – i šuti.
Dok Stočani kopaju, zidaju i bore se za pravo na mezar, sarajevske političke elite paradirale su po crvenim tepisima, nazdravljaju šampanjcem i slikaju se za naslovnice. Dok jedni slave glamur, drugi se bore za elementarno ljudsko pravo – da ukopaju svoje mrtve pored svojih predaka. I niko iz Sarajeva da progovori, da dođe, da pokaže da ih je uopće briga. Ta šutnja nije samo sramota – to je izdaja naroda kojeg bi ti isti političari trebali štititi.
Gradska administracija Stoca je prvo odobrila gradnju mezaristana, a onda poništila vlastitu odluku, pokazujući da za Bošnjake ovdje ne vrijede ista pravila. A 19. augusta, vijećnici HDZ-a i njihovi poslušni partneri usvojili su Prostorni plan za 2024–2034. godinu bez saglasnosti Ministarstva prostornog uređenja HNK, čime je plan i pravno ništavan. Ali to ih nije spriječilo da u njega upišu poruku Bošnjacima: vaš mezar će biti na brdima, daleko od grada, prema Ljubinju, skoro na entitetskoj liniji – jer ni mrtve vas nećemo gledati ovdje.
To nije urbanizam – to je politička čistka! To je jasna poruka: “Nestanite!” I dok HDZ kroji mape života i smrti u Stocu, Sarajevo ćuti. Stranke koje se kunu u odbranu naroda u Hercegovini ne vide dalje od sopstvenih fotelja i dnevnih političkih obračuna. Godinama, korak po korak, ustupak po ustupak, Hercegovina se predaje – ne tiho, već sramotno glasno – kroz ravnodušnost i izdaju.
Ljudi koji su jučer gradili zid na Popratima nisu samo gradili mezarje. Oni su vlastitim rukama uklesali poruku: “Nećete nas izbrisati – ni žive ni mrtve.” Njihov zid je spomenik ponosa i otpora, a ujedno i optužnica protiv države koja ne štiti svoje građane.
Ovo nije bila obična radna akcija – ovo je bila pobuna dostojanstva protiv vlasti koja je zaboravila narod. Bila je to šamar svima koji u Sarajevu misle da Hercegovina nije njihov problem, i poruka onima koji misle da će HDZ zauvijek crtati granice na mezarima. Stočani su pokazali da postoje linije preko kojih se ne prelazi – i da će se za svaku šaku zemlje na kojoj leže njihovi mrtvi boriti sami, ako već neće niko drugi.
