Nedavni komentari visokog predstavnika Christian Schmidta o situaciji u Bosni i Hercegovini ponovno su pokrenuli pitanje stvarne efikasnosti međunarodnih institucija u rješavanju unutrašnjih političkih kriza.
Schmidtova izjava o "jasnoj poruci" koju je Milorad Dodik navodno primio od CIA-e, te njegove optužbe o Dodikovim separatističkim namjerama, postavljaju ozbiljna pitanja o tome koliko su ove poruke stvarno usmjerene ka rješavanju problema, a koliko su samo obavezujući manevar za zamagljivanje stvarnih problema.
Manipulacije i nedosljednosti
Christian Schmidt je nedavno naglasio kako će se svakom pokušaju secesije ili bilo kakvih separatističkih aktivnosti u Bosni i Hercegovini odlučno suprotstaviti. Prema njegovim riječima, međunarodna zajednica, uključujući CIA-u, posvećena je očuvanju integriteta države. Međutim, postoji ozbiljna sumnja u to koliko su ove izjave stvarno usmjerene na rješavanje problema, a koliko su tek vješt manevar za održavanje privida kontrole i efikasnosti.
“Znajući o čemu se sve radi i ko je konsultant za neke ljude u Banjaluci, direktor CIA-e zna puno više nego svi mi zajedno,” rekao je Schmidt, sugerirajući da je CIA imala ključnu ulogu u promjeni Dodikovog ponašanja. Ali, može li se vjerovati da je CIA zaista imala takav uticaj, ili je ovo samo način da se prikrije nedostatak stvarne međunarodne intervencije?
Michael Murphy: Najviše odgovoran za stagnaciju na putu ka NATO-u je sam Murphy
Schmidt je također naveo da su Izborni zakon Republike Srpske, zakon o NVO i Zakon o slobodi govora “neaktivirani,” ali je njegova odluka da ne poništi ove zakone ostavila otvorenim pitanje efikasnosti njegovih poteza. “Ako bude postojao bilo kakav pokušaj da se krene putem segregacije, disolucije… ja ću onda doći na scenu,” upozorio je Schmidt, no pitanje je koliko će ova prijetnja biti realna u praksi.
Dodik kao politički instrument
Milorad Dodik, koji je već dugo poznat po svojoj retorici i postupcima usmjerenim ka secesiji, sada se suočava s ozbiljnim prijetnjama koje dolaze iz međunarodnih krugova. Schmidtova izjava o Dodikovoj "ponovljenoj retorici" i "besmislenim izjavama" ukazuje na to da međunarodna zajednica smatra Dodika sve većim problemom. “On postaje sve veći neprijatelj sam sebi,” rekao je Schmidt, implicirajući da Dodik svojim potezima samo pogoršava svoju poziciju.
Međutim, može li se vjerovati da će Schmidtove prijetnje i komentari imati stvarni uticaj, ili su oni samo način da se zamagle oči javnosti? Da li je Schmidtova prijetnja o intervenciji u slučaju bilo kakvih separatističkih pokušaja stvarno ozbiljna, ili je samo dio veće igre u kojoj su političke izjave i prepucavanja sredstvo za održavanje privida kontrole?
Ostaje pitanje: Manipulacija ili stvarna akcija?
Schmidtovo insistiranje na tome da će međunarodna zajednica reagirati na svaki pokušaj secesije može izgledati uvjerljivo, ali postoje ozbiljne sumnje o tome koliko su ove prijetnje stvarne i efikasne. Dok Schmidt najavljuje mogućnost intervencije i kritikuje Dodika, postavlja se pitanje da li su ove akcije stvarno usmjerene na rješavanje problema, ili su samo dio veće manipulacije koja služi za očuvanje statusa quo.
“Sve više vidim da ne govore baš svi ‘Mile je rekao to i to, to moramo uraditi’,” rekao je Schmidt, sugerirajući da se Dodikova moć smanjuje. No, istovremeno, Schmidtova izjava može biti i pokušaj da se javnosti prikaže da je međunarodna zajednica aktivna, dok u stvarnosti možda nije spremna za odlučujuće mjere.
Istina iza kulisa
Dok Christian Schmidt i međunarodna zajednica nastavljaju sa svojim izjavama i prijetnjama, realnost u Bosni i Hercegovini i dalje ostaje složena i puna nejasnoća. Da li Schmidtove prijetnje i obaveze prema Dodiku predstavljaju stvarnu prijetnju ili su samo prividni potezi u političkoj igri, ostaje otvoreno pitanje. Ono što je sigurno je da će politička scena u BiH ostati turbulentna, a da li će međunarodna zajednica zaista djelovati odlučno ili samo nastavila s manipulacijama, pokazat će budućnost.
